HEĆIMOVIĆ, Branko

HEĆIMOVIĆ, Branko, povjesničar književnosti, teatrolog, kritičar (Zagreb, 9. III. 1934). Sin Viktora Duška, arhitekta. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1958. hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te doktorirao 1965. tezom Hrvatska dramska književnost između dva rata (Rad JAZU, 1968, 353). Kazališni kritičar, urednik Kulturno-umjetničke redakcije, šef Dramskog studija i urednik Umjetničkog programa Radio-Zagreba 1956–72, stručni urednik za opću kulturu u »Školskoj knjizi« 1972–77, gdje uređuje biblioteku Dobra knjiga, od 1977. radi u Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU (danas Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU), od 1982. kao znanstveni savjetnik. Upravitelj je zavodskog Odsjeka za teatrologiju, odn. povijest hrvatskoga kazališta od 1977, a 1990. imenovan je voditeljem Zavoda. Voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti i Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta je od kraja 1993. do 1996. otkada je voditelj potonjeg. Predavao je na Zagrebačkoj slavističkoj školi, a od 1978. vodi Teatrološki praktikum na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Pokretač je i predsjednik Odbora kazališno-teatrološke manifestacije Krležini dani u Osijeku (od 1990) te urednik i suradnik istoimenih znanstvenih zbornika (od 1992), inicijator i glavni urednik Repertoara hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2 (Zagreb 1990) za koji je formulirao načela prikupljanja i obradbe građe. Priređivač je više zbornika (Praha–Warszawa–Zagreb. Nagrađene radio-drame, Zagreb 1968; Suvremena drama i kazalište u Hrvatskoj, Novi Sad—Rijeka 1987) i posebnih brojeva časopisa o radiodrami, teatrografskoj građi i teatrološkoj problematici, izložaba o scenografskim i kostimografskim radovima A. Augustinčića i Z. Kauzlarića Atača, kostimografskim skicama R. Kichla i kazališnim plakatima I. Antolčića te o obitelji Šenoa i Hrvatskom narodnom kazalištu. Za Pet stoljeća hrvatske književnosti priredio je izbor iz djela M. Begovića, T. Brezovačkog, P. Budaka, S. Diane, R. Filipovića, M. Foteza, F. Hadžića, I. Katušića, A. Milčinovića, M. Ogrizovića, P. Petrovića Pecije, D. Roksandića, I. Supeka, S. Tucića i D. Štambaka. Također je priredio i popratio bilješkama, pogovorima i predgovorima monografiju Miroslav Krleža (1988) i Izabrana djela M. Matkovića (2000), djela M. Foteza Kazališna hodočašća (1981) i Eseji i feljtoni (1982), Z. Bajsića Lice iza stakla i druge drame (1990), izabrane komedije F. Hadžića (1983) i izabrane novele A. Šoljana (1998), antologiju slovenske drame Izabrane slovenske drame. Od Cankara do Primoža Kozaka (Zagreb 1982), antologiju makedonske drame (s B. Pavlovskim) Suvremene makedonske drame (Zagreb 1982) te antologije hrvatske drame Pometova družba. Komediografija od Nalješkovića i Držića do danas (Zagreb 1973), Antologija suvremene hrvatske drame (Vidik, 1973, 16–18) i Antologija hrvatske drame, 1–3 (Zagreb 1988). Na njemačkome je objavljena njegova antologija hrvatske drame 20. stoljeća Das kroatische Drama des 20. Jahrhunderts (Die Brücke, 1977, 51–53), na talijanskome antologija hrvatske poslijeratne drame (suautori N. Batušić i R. Marinković) Il teatro croato del dopoguerra (La battana, 1989, 91–92), a na esperantu antologija hrvatske jednočinke Antologio de kroataj unuaktaj dramoj (Zagreb 1997). Kazališne kritike, članke, eseje, feljtone i refleksije te stručne i znanstvene radove objavljuje od 1954. u periodicima i zbornicima Krugovi (1957), 15 dana (1957–58, 1976), Vjesnik (1957–58, 1961, 1968), Književnik (1959–61), Kulturni radnik (1960–62, 1966–68), Telegram (1960–63, 1965–66, 1968–70), Dubrovnik (1961, 1969, 1994), Republika (1961–68, 1972–73, 1975–78, 1981, 1995), Rad JAZU (1962, 1968, 1981), Kolo (1964–66, 1968, 1996–98), Pozorište (1964, 1966–69, 1971–72, 1976), Revija (1968–69, 1990), Kaj (1969), Dometi (1971, 1975–76), Prolog (1971), Vidik (1971), Croatica (1973, 1990), Scena (Novi Sad 1974–75, 1977), Forum (1975–76, 1981, 1984), Zbornik Zagrebačke slavističke škole (1975, 1978), Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU (od 1990. Kronika Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe, 1977, 1981, 1983, 1995) Dani hvarskog kazališta (1978–79, 1981–82, 1984), Mogućnosti (1978, 1981, 1984), Gesta (1983), Most (1985). Isprva piše uglavnom kritike i eseje o aktualnoj kazališnoj problematici, potom se opredjeljuje za intenzivno proučavanje hrvatske drame, njezinih generičkih obilježja, dijakronijskog razvitka, europskoga konteksta i aspekata realizacije. U dopreporodnoj književnosti zanimljiva je njegova interpretacija komediografije od Nalješkovića do Brezovačkoga, pri čem je u analizi humora u djelu potonjeg došao do novih spoznaja o genezi autorova komediografskog izričaja. U središtu su njegova književnopovijesnoga i teatrološkoga istraživanja pisci hrvatske moderne i M. Krleža. Primjenjujući različite metode i teorijske spoznaje, kroz analizu reprezentativnih dramatičara razdoblja moderne razlaže i vrednuje aspekte modernističke drame, pri čem u studijama o Begoviću, J. Kosoru, Ogrizoviću i Tuciću razmatra i njihova manje poznata djela dok knjiga 13 hrvatskih dramatičara (1976), pretežito posvećena piscima moderne doseže razinu sinteze o tom razdoblju. U analizi Krležinih drama posebno se posvećuje njihovoj genezi te autorovim kasnijim preradbama i dopunama prvotnih inačica. Zapažene su mu i studije o suvremenim hrvatskim dramatičarima Marinkoviću, M. Božiću te Bajsiću, I. Kušanu i Šoljanu koje povijesno locira unutar razvoja europske i hrvatske drame te stilski, tematski i problemski uspoređuje njihova djela s djelima srodnih pisaca. U prikazu Supekova književnog opusa argumentirano povezuje autorovu književnu, javnu i znanstvenu djelatnost. Baveći se manje istraženim temama piše o Šenoinu i Begovićevu nadovezivanju na Krčelićev zapis o zagrebačkom aristokratskom kazalištu, J. Benešiću kao teatrologu, zastupljenosti hrvatske kazališne kulture u Sloveniji, Gavellinu glumačkom naraštaju, a analizu kazališne glume osmišljava knjigom razgovora s glumcima Velika imena hrvatskog glumišta (Zagreb 1975, 2. prošireno izd. pod naslovom Razgovori s Pometom, Desdemonom i Poljskim Židovom, 1995). Bavio se prevođenjem s ruskog i slovenskog jezika. Dobitnik je nagrada »Bartol Kašić« i »Marko Fotez« (1990).