HEGEDUŠIĆ, Hrvoje (Hrvoj), skladatelj i pjevač (Zagreb, 13. XI. 1935). Sin Mladena, elektrotehničkog inženjera. God. 1948–51. učio glasovir u Gradskoj muzičkoj školi u Zagrebu, gimnaziju završio 1954. i potom studirao na Elektrotehničkom fakultetu. Od 1959. tonmajstor na Radio stanici Zagreb, od 1984. samostalni umjetnik (umirovljen 1995). Voditelj je poslova u digitalnom studiju »Lisinski« i od 2000. direktor festivala zabavne glazbe Zagrebfest. Kao pjevač počeo nastupati 1957. kada je osnovao Vokalni kvintet Hrvoja Hegedušića. God. 1963–64. član je Zagrebačkoga vokalnoga kvarteta, zatim nastupa samostalno interpretirajući vlastite šansone te se ubrzo predstavlja na Večeri šansona festivala Zagreb 64. Te je godine suosnivač skladateljsko-pjesničke skupine Studio 64, koja se posvetila uglazbljivanju umjetnički vrednijih pjesničkih tekstova. Time su postavljeni temelji Zagrebačkoj školi šansone, a H. postaje uz A. Dedića i Z. Špišića jednim od njezinih najizrazitijih predstavnika. Skladao je 280 balada i šansona na tekstove hrvatskih pjesnika i vlastite (objavljene 234; većinu je sam i izveo) te popularne pjesme (šlagere) za različite sastave ili soliste. Šansona Balada iz predgrađa (tekst D. Cesarić), nagrađena na festivalu Zagreb 67, postala je jednom od najizvođenijih skladba te vrste. Od nagrađenih skladba na zabavnoglazbenim festivalima (Zagreb, Split, Krapina, Portorož i dr.) trajniju su popularnost stekle Bokeljska noć, Prihvatit ću sve, Gazi, dragi srce moje, Miruj, miruj srce, Moje ludo srce, Otkada si tuđa žena, Razgovara zemlja stara i Kad su tukle stare ure. Značajnije su još šansone i šlageri Nedjelje u predgrađima, Slavonska balada, Ponekad mislim, Tvoja mati je legla da spava, Elegija, Povedi me večeras, Nigdar ni tak bilo, Plovi mala barka, Momci iz kafića, To je Zagreb moj, Snove sniju stari maslinici. Balada Vukovar (1991) zapažen je lirski dokument otpora te je uvrštena u knjige Hrvatsko ratno pismo 1991/92 (Zagreb 1992) i Hrvatska lađa, 1 (Zagreb 1996). Nekoliko samostalnih zbirka šansona objavljeno je na LP pločama Balada iz predgrađa, Voljenoj (obje Jugoton, 1973) i Pjevam pjesnike (Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd, 1980), kaseti Stoji grad (Croatia Records, 1992) i CD Kad se noćas vratim (Croatia Records, 1994). Kao tonmajstor, aranžer i glazbeni producent, zvukovno je oblikovao više od 200 izdanja.
LIT.: Ž. Žižić: Između kruha i čokolade. Arena, 1978, 893, str. 33. — G. Pelaić: Prijateljstva ljubavlju vezana. Novi list, 47(1993) 12. XI, Pr., str. 17. — S. Lampić: Grozno je tko sve danas pjeva! Vikend, 1995, 1439, str. 12–14. — D. A. Morić: Imidž su godine ustrajnog rada. Večernji list, 44(2000) 4. XI, str. 60. — S. Rajačić: Kvalitetni pjevači i pravi profesionalci ne boje se ni mikrofona ni orkestra. Vjesnik, 61(2000) 15. XI, str. 11. — L. Županović: Hrvatski pisci između riječi i tona. Zagreb 2001.
Marijana Pintar (2002)
