HEGEDUŠIĆ, Krsto, slikar i grafičar (Petrinja, 26. XI. 1901 — Zagreb, 7. IV. 1975). Dio djetinjstva proveo u Hlebinama, očevu zavičaju, od 1910. u Zagrebu, gdje je završio 1920. gimnaziju, 1926. Akademiju likovnih umjetnosti (Lj. Babić, J. Kljaković, F. Kovačević, T. Krizman, M. Vanka; slikarska specijalka V. Becić). Potom se usavršavao u Parizu. U Zagrebu potkraj 1928. zaokupljen idejom nezavisne umjetničke skupine nazvane Zemlja, kojoj je tajnik od konstituiranja u veljači 1929. do policijske zabrane 1935. Povremeno živi u Hlebinama, gdje je 1930. počeo poučavati seljake slikare (I. Generalić i F. Mraz) i time utemeljio Hlebinsku slikarsku školu, a već 1931, izlaganjem njihovih djela na izložbi Zemlje u Zagrebu, promovirao hrvatsku naivnu umjetnost. God. 1932. osnovao je radnički slikarski kružok u sastavu Sindikata građevinskih radnika u Zagrebu. Iste godine oženio se slikaricom Brankom Frangeš. God. 1929–39. surađivao u lijevo orijentiranim časopisima (suurednik Savremene stvarnosti 1933. i član redakcije Pečata 1939). Zbog socijalističkih stajališta uhićivan (1931. u Koprivnici, 1932. u Zagrebu); 1941. odveden u gospićki logor, odakle je zahvaljujući zauzimanju prijatelja vraćen ustaškoj policiji u Zagrebu, gdje mu je određen kućni pritvor, pa se sklonio u sanatorij Đ. Vranešića. God. 1944. boravi u Mariji Bistrici radi oslikavanja svetišta tamošnje hodočasničke crkve. Od 1937. nastavnik, 1945–69. i redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu; povremeno scenograf u HNK (1936–49). Osnovao i vodio Majstorsku radionicu za postdiplomski studij slikarstva (1950–75) te umjetničku skupinu Mart (1956–68). Od 1948. redoviti je član JAZU, gdje je bio tajnik Odjela za likovne umjetnosti (1951–56) te pokrenuo časopis Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU (1953), potaknuo osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike, koji je vodio 1957–60. H. je svestran i vjerodostojan stvaralac zaokupljen popravljanjem ugroženog svijeta, poglavito slikarstvom u kojem traži istinitost, naglašavajući vlastitu likovnu poetiku, predmetnost i jasnoću izraza te socijalnu notu (blizak Goyinu socijalnom slikarstvu, a protivan socrealističkom), od početka samosvojan i po motivu i po obradi (Babić, 1929). Sklon iskonskom i jednostavnom, kritičan u dokumentiranju stvarnosti i ustrajan u borbi za samostalnost nacionalnoga likovnog izraza, što je svojim djelom i ostvario. Radio je u svim tehnikama (od crteža do zidnih slika) i formatima, od vinjeta i malih tempera na staklu do velikih platna, najviše figuralne kompozicije, žanrovske prizore seljačke i socijalne tematike, krajolike te portrete. Nalazio je poticaje u flamanskom slikarstvu i angažiranom realizmu skupine Nova stvarnost, usvajao je iskustva ekspresionizma, kubizma, fauvizma i nadrealizma, a u kasnijem slikarstvu pop-arta i apstraktne umjetnosti. Crtao od djetinjstva, najprije bitke, potom, bilježeći doživljeno, Hlebine (seljake, arhitekturu i podravski pejzaž), seosku okolinu koja je uvelike utjecala na oblikovanje njegova slikarskog izraza. Već u toj ranoj fazi (1914–20) pokazuje izrazitu crtačku vještinu, slika prve akvarele (Hlebinska crkva, 1915; Naša kuća u Hlebinama, Naša klet u vinogradu, 1917) i ulja (Vurmaher, Mamica stari, Šumski put u zimi, 1918) te prvu političko-tendencioznu sliku (Oktobarski dan u Petrogradu, 1919), crta karikature na temu austro-ugarske vojske (1919) i plakat za Nezavisnu radničku partiju (1920), a pod utjecajem ujaka K. Horvatina prihvaća socijalističke ideje i upoznaje književnost lijeve inspiracije. God. 1922. crta virtuozne studije hlebinske prirode (Šumski put), uči zidne slikarske tehnike radeći uz Kljakovića freske u crkvi sv. Marka u Zagrebu, slika oltarnu palu za crkvu Svih svetih u Stipanovcima (danas Stjepanovci) kraj Našica, 1923. izvodi veliku fresku Borba Helena u Dvorani za akt zagrebačke likovne akademije (uništena 1927) i prve litografije (Hortijeva diktatura, Talajčev most). Potom slika Raspetoga Krista u prirodnoj veličini (1924, danas u crkvi sv. Antuna u Zagrebu) te idilični Put u Hlebine (1925, kombinirana tehnika). God. 1926. nastaju Lazari (slika, nagrađeni diplomski rad i bakropis) primitivnih oblika, kojima počinje traganje za samosvojnim likovnim izrazom, ekspresionistički Miting u Novoj Vesi i drugi grafički listovi socijalno revolucionarnog sadržaja (Poslije štrajka, Nacek Celenca) te crteži pod utjecajem kubizma (Sjedeći akt, Ležeći akt). Te godine, radeći fresku u kapeli u Štipu (sakralna kompozicija preslikana 1927; repliku Golgote iz te kompozicije izveo je u obiteljskoj kući u Hlebinama), razrađuje tehnologiju fresko slikanja. H. se već 1925, u predavanju o Junekovoj izložbi, zauzeo za »izraz koji bi bio samostalan u nacionalnom smislu, nezavisan od upliva Zapada, istovremeno i socijalan«. Za boravka u Parizu pročišćavao je svoje ideje, raspravljajući ponajviše s Junekom, o osnivanju grupe mladih slikara usmjerene nacionalnom izrazu, koji bi ujedinio povijesna iskustva i suvremene potrebe. Portretiro je Juneka 1927. i na crtežu zapisao »Junek čita Grosza«. Krležin članak o G. Groszu 1926. snažno je utjecao na Hegedušića, kao i otkriće P. Brueghela st. u Louvru (Krleža je 1925. pisao o sličnosti podravskoga kraja s Brueghelovim Brabantom). Upoznaje predrenesansno i renesansno talijansko slikarstvo, perzijsku minijaturu, H. Matissea, F. Légera, privlači ga »čudna kubistička perspektiva« i pučko slikarstvo. U svojoj prvoj temperi na staklu Bilo nas je pet vu kleti, 1927 (prvu verziju slikao u ulju, a treću 1931), dao je »tipologiju, siže i kolorit, koja će s tehnikom slikanja na staklu, činiti magičnu formulu hlebinske slikarske škole« (V. Maleković). Radio ju je po tehničkom i likovnom principu (»siromašno slikarstvo za siromašni puk«): plošna boja lokalnoga kolorita, forma pojednostavljena do sinteze, ploha u kontrastu s volumenom, primitivni oblici, izražajni crteži, ako detalj, onda onaj tipičan, koji daje karakter. Povezuje umjetnost sa socijalnim miljeom i kritičkim angažmanom (Sigetečki bogci, Proštenje u mom selu, obje 1927, MG u Zagrebu) i započinje svoje slikarstvo pobune (Zvjerokradica, 1927; Zeleni kader, 1928), sjedinivši brueghelovsku i groszovsku komponentu u slikarsko ostvarenje našeg realiteta (Krleža). U pariškoj fazi javljaju se stilska obilježja tipična za Hegedušićevo zemljaško razdoblje (1929–35), u kojem okuplja likovne umjetnike i arhitekte oko programa vezanog uz kritiku društva, stvaranje nacionalnog izraza, socijalno angažiranu umjetnost, demokratizaciju kulture i protivljenje larpurlartizmu. Sudjelovao je na svim izložbama Zemlje. Posvećen »potlačenom narodu i svjetovima koji stoje izvan zakona«, u članku o cilju umjetnosti Zašto i za koga? (Književnik, 1929), u socijalnom slikarstvu Grosza i D. Rivere nalazi poticaje i mogućnost djelovanja u etičkom smislu. Njegovo crtanje i slikanje hlebinskih doživljaja i događaja (sajmovi, proštenja, krčme, zadušnice, »zelenokaderaški pogrom«, požari, poplave, bokci, žandari, robijaši), rezultiralo je »likovnim transpozicijama podravske stvarnosti jedinstvenim u našoj umjetnosti« (Mladenka Šolman). Oblikuje tipično i kolektivno zavičajnog svijeta, spajajući elemente groteske i tragike, crnohumorni pristup i suosjećanje, ekspresivni crtež i lokalni kolorit. U temperi na staklu Plesale su dekle s dečki (1930) postiže željenu fauvističku čistoću boje, primitivizam oblika i likovnu formu »proletarijata ili puka«. Stvara vrhunska djela savršene kompozicije Rekvizicija (1929), Proštenje u Molvama (1930), Sajam u Koprivnici (1930, Tate Gallery u Londonu), Proljeće (1930, MG u Zagrebu), Poplava (1932, MG u Zagrebu, »najbolje i najslikarskije Hegedušićevo platno«, J. Miše), Zadušnice (1933, MG u Rijeci), Justitia (1934) i znatan crtački opus. Crteži mu se odlikuju razgovijetnošću i sveobuhvatnošću. Reportaže iz zatvora poslužit će mu za knjigu crteža Podravski motivi (Zagreb 1933) s predgovorom M. Krleže, presudnim za puni zamah sukoba s lijevom dogmom i raskol među članovima Zemlje. U Hegedušićevim crtežima Krleža nalazi snagu subjektivnog doživljaja koji suprotstavlja »harkovskoj liniji teorije tendenciozne umjetnosti«. Između podravske i nove figuracije, u postzemljaškom i prvom poslijeratnom razdoblju (1936–55), H. prolazi kroz tradicionalizme. God. 1937. odlazi na Međunarodnu izložbu u Parizu, uzbuđen jer će konačno »vidjeti socijalno slikarstvo prve zemlje socijalizma«. Duboko razočaran viđenim, zapisuje u svoj dnevnik: »Ako je to socijalno slikarstvo onda ja nisam socijalni slikar. Između slikarstva u sovjetskom paviljonu i onoga u paviljonu Trećeg Rajha nema nikakve razlike.« Počinje rješavati kolorističke probleme, priklanja se trodimenzionalnom i tonskom slikarstvu (Romari I, 1937, MG u Zagrebu i II, 1938; Peti maj, 1937), nadrealizmu u crtežima za Turpitudu M. Ristića (Zagreb 1938) i ranoj renesansi u portretu Mama (1938). Slika tempere na staklu (Zima, 1940; Marija Gorska, Hlebinska jesen, 1950; Jogenj, 1954) i platna (U planini, Proljetne vode, 1940; Sajam, 1941; Okapanje goric, 1942) zemljaške tematike te dalmatinske pejzaže (Koločep, 1936), mrtve prirode (Mrtva priroda s čajnikom, 1941) i portrete (Branka u vrtu, 1951). Bavio se historijskim slikarstvom zaokupljen borbom naroda za opstanak (Petar Zrinski u bitci s Turcima, Bitka kod Siska, 1940), posebno temom seljačke bune (Bitka kod Stubice, 1939, MG u Zagrebu; Bitka kod Stubice, 1947–49, za koju je izradio niz studija i skica). U novijoj fazi nastavlja put slikarstva sadržaja i pobune protiv zla i bezumlja u svijetu (Nevrijeme, 1955, Muzej moderne umjetnosti, São Paulo; Čuvari logora, 1957, MSU u Zagrebu), usmjeren dehumaniziranim gradskim prostorima (Dvorište, 1958) i osamljenom pojedincu (Liquer Foxy, 1958), izražavajući apsurd čovjekove egzistencije i »beznadnu melankoliju«. Reagira na ljudske patnje u ratnim stradanjima slikama neposredne ekspresije (Mrtve vode, 1956; Finale, 1957; Transport logoraša, 1963, Villefranche de Rouerque, 1964). Pročišćuje i sažima izraz, pojednostavljuje crtež, naglašava volumen (Sami, 1956; Suša I, 1957), unosi nadrealističku poetiku (Brčko–Banovići, 1956), iskustvo informela sadržano u tretiranju površine (Zgarište I, 1958, II, 1959, III, 1964; Suša II, 1959, III, 1961; Pod mostom, 1961; Čistoća, Stope, 1963; Stoke on Trent, 1964). Svoje shematizirane, detaljima individualizirane figure ironizira, ali i afirmira (Šampion, 1964, MG u Zagrebu, Soho, 1967, obje ulje i kolaž). Ilustrirao je i opremao knjige: Reda mora da bude J. Popovića (Beograd 1932), Zemlja (1933) i Rad (1934) E. Zole, Provincija u pozadini H. Kikića (1935), Memento J. Pavičića (1936), Krležine Balade Petrice Kerempuha (1946, nagrada 1947), sve zagrebačka izdanja, a sa svojom Majstorskom radionicom izdanja JAZU (Pjesme i epigrami I. Česmičkog, 1951; Annuae A. B. Krčelića, 1952). Objavio je mapu bakroreza i bakropisa Nije nam bilo lako (Zagreb 1952). Radio je freske u crkvi sv. Martina u Vranjicu 1928 (pomagao Kljakoviću s V. Paraćem), prostorijama zagrebačkoga Gradskog podruma 1932 (s M. Vankom i samostalno) i 1946 (šest kazeinskih tempera). U Zagrebu je još izveo uz pomoć Ž. Hegedušića fresku Hipokrit (1942) na pročelju Vranešićeva sanatorija (Zelengaj, kbr. 37, danas jako oštećena) te Hrvatsku školu (1943) u palači nekadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu (danas Hrvatski institut za povijest, Opatička ul., kbr. 10), na kojoj su prikazane najznatnije ličnosti hrvatske kulture. God. 1944. radio je karton za fresku Golgota (neizvedena), a 1971–74. kartone za ciklus fresaka Bitka na Sutjesci u Spomen-domu na Tjentištu (izvedene). Autor je inscenacija i kostima hrvatskih dramskih i muzičkih djela (Matija Gubec M. Bogovića, 1936; Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca, 1939; Subota S. Žimbreka Drozge i Povratak Zlate Kolarić-Kišur, 1940; Adelova pjesma I. Paraća, 1941; Tomislav T. Strozzija, 1944; Ljubav i zloba V. Lisinskog, 1946; Matija Gubec I. Lhotke Kalinskog, 1948; Kazna I. Dončevića, 1949), ponajviše u suradnji s B. Gavellom te scenske opreme za Zalamejskog suca P. Calderóna de la Barce (1940), jednog od najboljih dekora HNK (R. Marinković). U skicama za dekore (zagorski, jadranski i kastiljski krajolici, historijski ambijenti, predgradska veduta) i kostime (seoski i predgradski tipovi, narodna nošnja Dalmatinske zagore) dao je sažetost cjeline i preciznost detalja te izvanredna prostorno-plastična i koloristička rješenja (S. Batušić). U zagrebačkom HNK izveo je 1969. svečani zastor Anno Domini 1573. Izlagao je samostalno u Zagrebu (1926–27. s J. Plančićem, 1965, 1973–75), Novom Sadu (1928. s M. Šerbanom, 1975), Bruxellesu (1959. s I. Generalićem), Beogradu (1960, 1964, 1975), Bredi (1960), Hagu (1960), Groningenu (1960), Ljubljani (1960–61), Schiedamu (1960), Slovenj Gradecu (1961), Stockholmu (1964. sa Ž. Hegedušićem), Opatiji i Rijeci (1965), Kruševcu (1967, 1975), Milanu, Sarajevu i Skoplju (1968), Bologni (1973), Koprivnici i Varaždinu (1975) te skupno, između ostaloga, na izložbama: Jesenji salon (Pariz 1927); Grupa jugoslavenskih umjetnika nastanjenih u Parizu (1928), Međunarodna izložba u Barceloni (1929), Izložba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva (London 1930), Suvremena grafika (Ljubljana 1930), Grupa hrvatskih umjetnika/slikara (Prag, Split 1937, Osijek i Zagreb 1939), Hrvatski umjetnici u NDH (Zagreb 1941–42), Hrvatska umjetnost (Beč, Berlin 1943), Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije (Beograd, Zagreb, Ljubljana, Moskva, Lenjingrad 1946–47), ULUH/HDLU (od 1947), Međunarodna slikarska izložba (New Delhi 1953), Pola vijeka jugoslavenskog slikarstva (Zagreb 1953), Četiri jugoslavenska slikara (Washington 1954), Majstorska djela grafike i crteža (Arbon 1954), Bijenale u São Paulu (1955, nagrada), Guggenheimova nagrada (Pariz 1956, New York 1957), Izložba suvremenog hrvatskog slikarstva i kiparstva (Rijeka, Erlangen 1957), Bijenale u Veneciji (1958), Pedeset godina moderne umjetnosti (Bruxelles 1958), Suvremeno jugoslavensko slikarstvo (Ciudad de México 1959), 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvatskoj (Zagreb 1961), Trijenale u Beogradu (1961, nagrada; 1964, nagrada; 1967, nagrada; 1970), Riječki salon (1963, nagrada), Trijenale crteža u Somboru (1963, nagrada), Novi realisti (Hag 1964), Bijenale u Aleksandriji (1965, nagrada), Bijenale u Tokiju (1965, nagrada), Umjetnost i otpor u Evropi (Bologna 1965), Zagrebački salon (1965–66, 1971, 1975), Moderna hrvatska umjetnost (Eisenstadt 1966), Suvremena hrvatska umjetnost (Beograd, Zagreb 1967), In memoriam Pregelj (Ljubljana 1968), Angažirana umetnost v Jugoslaviji 1919–1969 (Slovenj Gradec 1969), Bijenale grafike u Firenci (1970), Atelje Biafra (1970), Umjetnost na tlu Jugoslavije (Pariz 1971), Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (Zagreb 1972). Posmrtno su mu priređene izložbe u Hlebinama (1976), Vinkovcima (1978), Gornjoj Stubici (1980), Krapini (1981), Tuzli (1982), Zagrebu (1982, 1991, 1995, 2001), Đurđevcu (1998, donacija I. Lackovića Croate), djela izložena u Zagrebu (Ekspresionizam i hrvatsko slikarstvo 1980, Kubizam i hrvatsko slikarstvo 1981, Slikari i kipari članovi razreda za likovnu umjetnost JAZU 1986, Umjetnost hrvatskog antifašističkog pokreta 1994, 125 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti 1996) i Rijeci (Hrvatska moderna 1992, Racionalno i spontano 1994) te na izložbama Iz suvremenog hrvatskog slikarstva (Mainz 1977), Jugoslovenska grafika 1900–1950 (Beograd 1977–78), Hrvatski vedutisti od Bukovca do danas (Dubrovnik 1981). Bavio se i likovnom kritikom. Objavljivao prikaze o likovnom životu u Zagrebu (Književnik, 1931–32), francuskom slikarstvu od impresionizma do danas (Novosti, 1932), slikarstvu i pitanju likovnog izraza podupirući Krležine teze (Savremena stvarnost, 1933), izložbi Zemlje (Danas, 1934), negativnim pojavama likovnog života (Ars 37, 1937, Pečat, 1939). Svoja shvaćanja o tendencioznosti umjetnosti kolektiva iz 1932, objelodanjena u Almanahu savremenih problema (izdanje Astra kluba, koji su 1924. osnovala njegova braća Mladen i Smiljan), napušta prihvaćanjem Krležinih gledišta iz predgovora Podravskim motivima. Polemizirao je s Babićem sa stajališta tendenciozne, a protiv čiste umjetnosti, ali je u polarizaciji prema Meštroviću 1937. bio na istoj poziciji s njim. Na poč. 1950-ih sukobio se s G. Gamulinom, istupajući protiv socijalističkog realizma i doktrinarne kritike, zauzimajući se za spontanost i slobodu stvaranja te tradiciju modernizma u hrvatskoj likovnoj umjetnosti. U referatu na godišnjoj skupštini ULUH-a 1950. prvi je javno pobijao valjanost likovne kritike po teoriji socijalističkog realizma (Riječ o kritici i o organizaciji kritike). Surađivao u Republici (1950–51, 1957), Bulletinu JAZU (1953–56) i dr. Od rane mladosti sustavno vodio dnevnik (cjelovitiji ulomci objelodanjeni u Vjesniku, 1974, 24. i 31. III) u kojem svjedoči svoje vrijeme i stvaralaštvo. Istaknuo se i pedagoškim radom te kao organizator likovnog života. U Majstorskoj radionici odgojio je generacije slikara (F. Kulmer, Š. Perić, I. Kalina, B. Dogan, V. Lipovac, M. Šutej, N. Koydl, Nives Kavurić-Kurtović, E. Kokot, V. Jakelić, Z. Kauzlarić-Atač, I. Friščić, Z. Keser, I. Šiško) i promovirao likovne aktualnosti i nove izražajne mogućnosti. Potaknuo je izgradnju Galerije naivnih umjetnika Hlebinske slikarske škole u Hlebinama (otvorena 1968). God. 1962. snimljen je dokumentarni film Krsto Hegedušić prema Krležinu tekstu (redatelj M. Feman). U Petrinji je osnovana Galerija Krsto Hegedušić i suradnici 1987. — H. je jedan od naših prvih umjetnika koji je pojam ljepote strogo odijelio od pojma umjetnosti (I. Zidić), a njegovo slikarstvo, »jedinstveno i po sugestivno provedenoj sintezi vizualnog i emotivnog, primitivnog i intelektualno profinjenog« (V. Maleković), angažirano u poricanju nedostojnog, »najsnažniji izraz socijalne tendencije u našoj likovnoj umjetnosti« (Krleža). Dobitnik je Nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« (1971).
LIT.: J. Draganić (J. D.): Slike. Riječ, 23(1927) 8, str. 4. — J. Perić: Pismo iz Pariza. Naši slikari u Jesenjem salonu. Ibid., 24(1928) 8, str. 4–5. — M. S. Petrov: Izložba Hegedušić–Šerban. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 102(1928) CCCXVI/3, str. 458–459. — Lj. Babić (Lj. B.): Uz slike Krste Hegedušića. Obzor, 70(1929) 63, str. 2–3. — Isti: Hrvatski slikari od impresionizma do danas. Hrvatsko kolo, 10(1929) str. 190–192. — S. Batušić: Izložba udruženja umjetnika »Zemlja«. Hrvatska revija, 2(1929) 12, str. 720–723. — S. Löwy: Krsto Hegedušić slikar Podravine. Koprivnički Hrvat, 4(1929) 42, str. 1. — Lj. Babić: Zemlja. Obzor, 72(1931) 220, str. 2–3; 221, str. 2–3; 223, str. 2–3. — M. Ćurčin (M. Ć): Jugoslovenska umetnička izložba u Londonu i Velikoj Britaniji. Nova Evropa, 24(1931) 4, str. 213, 215, 223, 229–231, 236, 238. — I. Hergešić (H.): Seljačka slikarska škola Hlebine. Jutarnji list, 20(1931) 10. IX, str. 5. — G. Gamulin: Umjetnost K. Hegedušića. Signali, 1(1932) 4/6 str. 69–73. — (I. Hergešić): Nove freske u Gradskom podrumu. Jutarnji list, 21(1932) 27. XI, str. 22. — M. Hanžeković (M. Gabrijel): Hrvatska narodna umjetnost. Danica, 3(1933) 79, str. 4; 87, str. 7. — I. Kozarčanin: Krsto Hegedušić: Podravski motivi. Hrvatska revija, 6(1933) 12, str. 710. — J. Miše: Izložba »Zemlje«. Ibid., 2, str. 117–118. — M. Šeper (M. Keglević): O gospodinu Krsti Hegedušiću. Hrvatska smotra, 4(1936) 5/6, str. 194–203. — Isti: Naš izraz u slikarstvu. Ibid., 8, str. 261–267. — Z. Vojnović: Hrvatska grafika danas. Zagreb 1936. — G. Gamulin (A. Galin): Naše retrospektive. Ars 37, 1937, 1, str. 6–9. — J. Pečirka: »Prager Presser« o izložbi Hegedušić–Dobrović. Obzor, 77(1937) 102, str. 2. — Z. Munk (Zem): Kako uče naši budući likovni umjetnici. Metode rada Babić–Hegedušić. Novosti, 32(1938) 182, str. 10. — V. Kušan: Pedeset godina hrvatske umjetnosti. Hrvatska revija, 12(1939) 4, str. 188. — Isti: Likovna kronika. Ibid., 13(1940) 5, str. 265. — Z. Munk (Zem): Izložba hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu. Novosti, 34(1940) 6, str. 16. — R. Marinković: Calderonov »Zalamejski sudac«. Ibid., 358, str. 17. — M. Selaković: Slikarstvo Krste Hegedušića. Zagreb 1940. — M. Šeper: Novije hrvatsko slikarstvo. Hrvatska smotra, 8(1940) 5, str. 251–252. — Hrvatska umjetnost. Zagreb 1943. — Lj. Babić: Umjetnost kod Hrvata. Zagreb 1943, 232–233, 236. — V. Kušan: Narodni motivi i »naš izraz«. Hrvatsko kolo, 24(1943), str. 267–268. — K.: Freske hrvatskih umjetnika. Hrvatski narod, 6(1944) 28. V, str. 4. — G. Gamulin: Povodom izložbe slikarstva i kiparstva Jugoslavije XIX. i XX. vijeka. Hrvatsko kolo, 1946, str. 291. — Biografije novoizabranih članova. Ljetopis JAZU, 1949, 54, str. 170–171. — G. Gamulin: Zapisi iz 1949. Republika, 5(1949) 10/11, str. 824. — Isti: Za slobodu kritike. Ibid., 6(1950) 5, str. 300–308. — S. Batušić: Pola vijeka hrvatskog slikarstva. U: Pola vijeka jugoslavenskog slikarstva 1900–1950 (katalog izložbe). Zagreb 1953. — G. Gamulin: Na području likovne umjetnosti. Pogledi, 3(1954) 2, str. 158–170. — Prva izložba Državne majstorske radionice Krste Hegedušića. Bulletin JAZU, 3(1955) 7, str. 50–52. — R. Putar: Hlebinska škola u Modernoj galeriji. Narodni list, 11(1955) 17. IV, str. 5. — B. Bek (B. B.): Hlebinska škola na III. Bienalu u Sao Paulo. Bulletin JAZU, 4(1956) 9/10, str. 25–26, 102–103. — G. Gamulin: Da udovoljim želji... Čovjek i prostor, 3(1956) 49, str. 8. — J. Depolo: Još jednom o našim primitivcima. Republika, 13(1957) 9, str. 28–29. — O. Bihalji-Merin i L. Bihalji-Merin: Krsto Hegedušić i proširenje pojma stvarnosti u jugoslovenskom slikarstvu. Književnost (Beograd), 14(1959) str. 26–36. — Isti: Krsto Hegedušić (katalog izložbe). Bruxelles 1959. — R. Putar: Petorica na Biennalu. Jugoslavenski paviljon u Veneciji 1958. Prisutnosti, 3(1959) 11, str. 64–66. — M. B. Protić: Krsto Hegedušić (katalog izložbe). Beograd 1960. — O. Bihalji Merin: Krsto Hegedušić (katalog izložbe). Ljubljana 1961. — J. Konjović: Boja i oblik u scenskom prostoru (Stopedeset godina scenografije u Zagrebu 1784–1941). Rad JAZU, 1962, 326, str. 81–83, 142–144. — M. Krleža: Nacrt za scenarij filma. Republika, 19(1963) 2/3, str. 54–58. — O. Bihalji Merin: Hegedušić. Letopis Matice srpske, 140(1964) CCCXCIV/1, str. 58–61. — J. Cassou i E. Wretholm: Krsto Hegedušić (predgovor katalogu izložbe). Stockholm 1964. — D. Đorđević: Krsto Hegedušić (predgovor katalogu izložbe). Beograd 1964. — O. Bihalji Merin: Krsto Hegedušić. Prag 1965. — G. Gamulin: Integritet kritičke misli. Telegram, 6(1965) 265, str. 16. — R. Gotthardi-Škiljan: Krsto Hegedušić. Crteži 1926–1935 (katalog izložbe). Zagreb 1965. — V. Horvat-Pintarić: Hegedušić–Vulas–Vaništa–Feller–Gerstner–Gredinger–Kutter. Umetnost (Beograd), 1(1965) 2, str. 153. — D. Đorđević: Krsto Hegedušić. Prilozi o ličnosti i delu. Ibid., 2(1966) 5, str. 5–16. — D. Horvatić: Majstor i njegova radionica. Republika, 23(1967) 9, str. 396–397. — V. Maleković: Umjetnost ravnoteže. U: Treći trijenale likovnih umjetnosti (katalog izložbe). Beograd 1967. — L. Trifunović: Krsto Hegedušić (katalog izložbe). Kruševac 1967. — I. Zidić: Nadrealizam i hrvatsko slikarstvo. Život umjetnosti, 1967, 3/4, str. 23, 26. — E. Fabiani: Krsto Hegedušić (katalog izložbe). Milano 1968. — D. Horvatić: Hegedušićeva Podravina. Kaj, 1(1968) 1, str. 43–45. — V. Maleković: Hegedušiḱ – Hegedušić (predgovor katalogu izložbe). Skopje 1968. — M. Selimović: Jedinstvo čovjeka i umjetnika. Odjek, 21(1968) 3, str. 11. — J. Depolo: Zemlja 1929–1935. U: Nadrealizam. Socijalna umetnost (katalog izložbe). Beograd 1969. — V. Maleković: »Anno Domini 1573« Krste Hegedušića na zastoru Hrvatskog narodnog kazališta (razgovor). Kaj, 2(1969) 11, str. 37–40. — Isti: Hrvatska. U: Angažirana umetnost v Jugoslaviji 1919–1969 (katalog izložbe). Slovenj Gradec 1969. — M. Schneider: Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj (katalog zbirke). Zagreb 1969. — M. Šolman: Novije slikarstvo Krste Hegedušića. Život umjetnosti, 1969, 9, str. 3–16. — B. Gagro: Zemlja naspram evropske umjetnosti između dva rata. Ibid., 1970, 11/12, str. 25–32. — S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928–1952. Zagreb 1970. — I. Reberski: Zemlja u riječi i vremenu. Život umjetnosti, 1970, 11/12, str. 33–79. — Z. Rus: Poslijeratna hrvatska likovna kritika. Kolo, 9(1971) 11, str. 1065. — I. Zidić: Slikarstvo, grafika, crtež. U: Kritička retrospektiva »Zemlja« (katalog izložbe). Zagreb 1971, 17. — Isti: Slikari čista oka – neke težnje u hrvatskom slikarstvu četvrtog desetljeća. U: Četvrta decenija 1930–40 (katalog izložbe). Beograd 1971. — M. Krleža: Krsto Hegedušić. Kaj, 5(1972) 1, str. 3–17. — V. Maleković: Krsto Hegedušić. Ibid., str. 18–21. — I. Zidić: Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (katalog izložbe). Zagreb 1972. — V. Maleković: Sardonska figuracija. U: 3 teme iz suvremene hrvatske umjetnosti (katalog izložbe). Dubrovnik 1973. — Isti: Slikarstvo Krste Hegedušića. Čovjek i prostor, 21(1973) 251, str. 24–25, 33–34. — Isti: Krvave kronike glas (predgovor katalogu izložbe). Kostanjevica 1973. — D. Schneider i F. Solmi: Krsto Hegedušić (katalog retrospektivne izložbe). Bologna 1973. — M. Schneider: Odraz seljačke bune 1573. godine u likovnoj umjetnosti. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 1973, 5, str. 282–283. — M. Šolman: Krsto Hegedušić. Retrospektiva 1917–1967 (katalog izložbe s iscrpnom lit.). Zagreb 1973. — P. Vasić: Umetnički život. Beograd 1973. — M. Krleža, V. Maleković i D. Schneider: Krsto Hegedušić (monografija s iscrpnom Kronikom i ulomcima iz dnevnika). Zagreb 1974. — M. Šolman: Krsto Hegedušić. Kaj, 7(1974) 2, str. 66–82. — J. Baldani: Krsto Hegedušić. Izložba kartona izvedenih fresaka na temu »Bitka kod Stubice« u Spomen domu na Tjentištu (predgovor katalogu). Niš 1975. — S. Batušić: Krsto Hegedušić kao scenograf. Kronika Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 1(1975) 1, str. 54–56. — (Nekrolozi): J. Baldani, Podravski zbornik, 1975, str. 77–87. — D. Feletar, Ibid., str. 89–94. — J. Depolo, Umetnost, 1975, 43, str. 54–57. — Isti, Republika, 31(1975) 6, str. 683–690. — V. Maleković, Vjesnik, 36(1975) 8. IV, str. 9. — M. Matković, Forum, 14(1975) 4/5, str. 549–553. — Z. Rus, Dometi, 8(1975) 8, str. 117–119. — V. Tenžera, Vjesnik, 36(1975) 17. IV, str. 6. — K. Prijatelj, Ljetopis JAZU, 1979, 79, str. 682–687. — V. Ekl: Anno domini 1573. Hegedušićeva bitka kod Stubice na zastoru Hrvatskog narodnog kazališta. Život umjetnosti, 1976, 24/25, str. 56–60. — V. Maleković: Krsto Hegedušić (katalog izložbe). Hlebine 1976. — Isti: Hegedušić (predgovor katalogu izložbe). Beč 1976. — P. Vasić: Umetnički život, 2. Beograd 1976. — Iz neobjavljenog dnevnika. Vjesnik, 38(1977) 27. XI, str. 13. — B. Gagro: Hrvatska grafika u prvoj polovini XX stoljeća. U: Jugoslovenska grafika 1900–1950 (katalog izložbe). Beograd 1977. — Z. Tonković: Grupa hrvatskih umjetnika 1936–1939 (katalog izložbe). Zagreb 1977. — I. Šimat-Banov: Likovna kritika u Hrvatskoj od 1950. do 1960. godine. Život umjetnosti, 1979, 28, str. 23, 26. — Jugoslovensko slikarstvo šeste decenije (katalog izložbe). Beograd 1980, 76, 79, 92, 133. — V. Maleković: Seljačke bune u djelima Krste Hegedušića (katalog izložbe). Gornja Stubica 1980. — D. Schneider i Z. Tonković: Lik i figura u novijem hrvatskom slikarstvu (katalog izložbe). Osijek 1981, 27. — Ž. Koščević: Tendencije avangardi u hrvatskoj modernoj umjetnosti 1919–1941 (katalog izložbe). Zagreb 1982. — Krsto Hegedušić (katalog izložbe s potpunijim popisom lit.). Tuzla 1982. — Miroslav Krleža (1893–1981). Podravski motivi i oko njih. Republika, 38(1982) br. 1. — I. Zidić: Miroslav Krleža i likovna umjetnost (katalog izložbe). Zagreb 1982. — V. Maleković: Krsto Hegedušić. Leben und Werke. Dresden 1985. — A. Flaker: Nomadi ljepote. Zagreb 1986, 201, 300. — G. Gamulin: Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, 1. Zagreb 1987. — V. Maleković: Galerija Krsto Hegedušić i suradnici (predgovor katalogu izložbe). Petrinja 1987. — Z. Rus: Postojanost figurativnog 1950–1987 (katalog izložbe). Zagreb 1987, 66–69. — J. Depolo: Grupa Zemlja. 60. obljetnica (katalog izložbe). Zagreb 1989. — I. Zidić: Cigla u Zemlji 1929–1935 (katalog izložbe). Zagreb 1990. — J. Depolo: Krsto Hegedušić (katalog izložbe). Zagreb 1991. — M. Peić i B. Rauter Plančić: Zagreb kak imam te rad (katalog izložbe). Zagreb 1994. — I. Reberski: Moderno slikarstvo i kiparstvo u sakralnoj funkciji. U: Sveti trag. Devetsto godina Zagrebačke nadbiskupije 1094–1994 (katalog izložbe). Zagreb 1994, 547, 554. — Ž. Hegedušić: Obitelj Hegedušić. Hlebine u srcu. Hlebinski almanah, 2(1996) str. 451–457. — J. Depolo: Figuracije u hrvatskom slikarstvu (1970–1995). Zagreb 1997, 19, 24, 32, 54, 108. — I. Reberski: Realizmi dvadesetih godina (magično, klasično, objektivno) u hrvatskom slikarstvu. Zagreb 1997. — R. Putar: Likovne kritike, studije i zapisi. Zagreb 1998. — M. Štajduhar: Zagonetka Hegedušićeve freske. Cicero, 1(1998–99) 2, str. 51–56. — V. Maleković: Stilovi i tendencije u hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća. Zagreb 1999. — M. Štajduhar: Tko je tko u Hrvatskoj školi. Cicero, 2(1999) 3, str. 31–33. — Hrvatska likovna kritika 50-ih godina. Zagreb 2000, 8, 10–14. — J. Galjer: Likovna kritika u Hrvatskoj 1868–1951. Zagreb 2000. — V. Maleković: Krsto Hegedušić. Uznički crteži 1931–1941. Zagreb 2001. — Isti: Uznički crteži kao kalendar apsa. Vijenac, 9(2001) 183, str. 20–21. — Potpuniju lit. i popis radova do 1941. vidi u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ, 12. Zagreb 1977.
Višnja Flego (2002)
