HEILIGSTEIN, Dragoslav

HEILIGSTEIN, Dragoslav, pisac (Levanjska Varoš, 15. IX. 1881 — Zagreb, 22. III. 1957). Gimnaziju polazio u Požegi i Osijeku, gdje je 1899. maturirao, a 1904. završio učiteljsku školu. Službovanje započinje kao suplent i namjesni učitelj u Osijeku 1904–05, nastavlja u Tomašanima i Forkuševcima 1906, otkuda je premješten u Istru – Rakalj 1907. i Pulu 1908, a potom radi kao učitelj u Ćeralijama do 1920. te Kloštru do privremenoga umirovljenja 1922. God. 1923–30. urednik je Hrvatskoga radiše, a 1930–45. učitelj u Zagrebu. Njegovo je književno stvaralaštvo motivirano pedagoški i namijenjeno djeci. U zbirci pripovijedaka Patnička djeca (1930), andersenovske atmosfere (Badnjak u veži), te većoj pripovijetki Zlatne ruke (1930) slika svijet beskućnika i prosjaka u socijalno raslojenom gradu. Odgojno-poučne pripovijesti Bijeli stražari (1930) pisane su kao zdravstveni naputci za najmlađe, a prevedene su na esperanto (Blankaj gardistoj, 1980). Autor je povijesnoga romana Uskoci, gospodari Jadrana (1926) s povijesnom pozadinom iz XVII. st. i romantičarskim ljubavnim zapletom te povijesne pripovijesti Mali križari (1931) o novačenju francuske djece za križarsku vojnu na Svetu zemlju u XIII. st. U rukopisu je ostala komedija u tri čina Poslije romantike, igrokaz na hrvatskom i njemačkom Fini gospodin te drama Komadić neba, a igrokaz Radiši Bog pomaže (Hrvatski radiša, 1927) prikazivale su amaterske skupine u Hrvatskoj i SAD. Pjesme, humoreske, crtice, pripovijetke te socijalno-gospodarske i poučne članke objavljuje u Hrvatskom radiši (1923–40), Mladom radiši (1924/25, 1927, 1935, 1940), Kalendaru Hrvatskoga radiše (1927, 1929, 1933, 1937), Vjernom drugu (1933, 4, 6), rasprave o kazalištu u Hrvatskoj smotri (1935), Zagrebačkom listu (1940, 456). Napisao je priručnik Privrednik, stvaralac i stvaranje (1939), namijenjen praktičnom i samostvaralačkom odgoju radničke mladeži. Potpisivao se i Dragoslav.