HEIMERL, Milan (Heimrl), političar i publicist (Križevci, 15. VIII. 1876 — Križevci, 10. VII. 1917). U Zagrebu 1894. završio klasičnu gimnaziju i počeo studirati pravo. Sa skupinom studenata 1895. optužen zbog spaljivanja mađarske trobojnice za boravka Franje Josipa I. u Zagrebu. Osuđen na dvomjesečnu zatvorsku kaznu (izdržavao u Bjelovaru na poč. 1896) i jednogodišnji otpravak sa zagrebačkog Sveučilišta. Studij nastavio kratko u Beču, zatim u Pragu, a po njegovu svršetku 1900. dvije godine obavljao sudačku službu u Češkoj. U Pragu 1897. suuređivao časopis Hrvatska misao (surađivao u njemu i 1902–03. za izdavanja u Zagrebu), a 1898. pisao i za časopis Novo doba koji je zagovarao uzajamnost hrvatske, srpske i slovenske mladeži. Pod utjecajem T. G. Masaryka, iznosio nove poglede na socijalna, politička i gospodarska pitanja, vjerovao u ideju narodne samostalnosti južnih Slavena te se isticao kritikom tradicionalne hrvatske politike okrenute povijesnom i državnom pravu. Surađivao sa S. Radićem, M. Dežmanom, M. Marjanovićem i M. Nehajevim i pripadao Naprednoj omladini koja je sudjelovala u fuziji dijela hrvatske oporbe (Neodvisne narodne stranke i Stranke prava) i osnivanju Hrvatske opozicije 1902. te Hrvatske stranke prava (HSP) 1903, u kojoj je bio članom IO. God. 1901–04. bio u uredništvu Obzora; u svojim se člancima zauzimao za financijsku samostalnost Hrvatske, izbornu reformu i snažnije isticanje narodnog obilježja hrvatske kulture. Za Narodnog pokreta 1903. bio je jedan od glavnih organizatora javnih skupština u prilog financijske samostalnosti. Napadao je bana K. Khuen-Héderváryja i mađaronski sustav vlasti te je zbog nemirâ u Zagrebu s L. Mazzurom i J. Pasarićem uhićen i dva mjeseca zatvoren. God. 1904. jedan je od osnivača i potpredsjednik Hrvatske napredne stranke, vlasnik i odgovorni urednik njezina tjednika Pokret (poslije dnevnik; pisao u njemu i 1906–07), a 1905. suutemeljitelj Hrvatskoga nakladnog i tiskarskog dioničarskog društva koje je preuzelo list. Na izborima za Hrvatski sabor 1906. poražen u garčinskom kotaru od kandidata HSP M. Novosela, zbog čega je 1907. polemizirao s vodstvom te stranke, osobito s F. Potočnjakom (Pokret, br. 6, 9, 13, 15 i Hrvatska, br. 8, 11, 14), smatrajući da su mu kao članu stranke koja je s njima bila u Hrvatsko-srpskoj koaliciji trebali prepustiti kotar. God. 1908. u križevačkom je kotaru poražen od frankovačkoga kandidata F. Novaka, a u Čazmi od radićevskoga kandidata V. Lovrekovića. Za bana P. Raucha vratio se u Križevce gdje je zajedno s bratom vodio odvjetničku pisarnicu; 1910. ondje je dobio pravo samostalnog vođenja odvjetničke prakse. Te godine postao je članom Središnjeg odbora Hrvatske samostalne stranke, nastale sjedinjenjem Hrvatske pučke napredne stranke i HSP, no više se nije znatnije angažirao ni u politici ni u novinstvu. Bio je liberal i slavenofil, prezirao je nijemstvo i mađaronstvo te se zauzimao za hrvatsko-srpsku suradnju i socijalnu pravdu. Napadao je utjecaj Crkve u politici te posebice frankovštinu; u vrijeme aneksije BiH distancirao se od srpskog ekspanzionizma. Za I. svjetskog rata bio je pod nadzorom vlasti. — Rani literarni pokušaji objavljeni su mu u srednjoškolskom almanahu Domovina 1892–93, a poslije se povremeno bavio književnom kritikom. Surađivao još u Smotri trgovačkog doma 1906. i Savremeniku 1907. Ponekad se potpisivao pseudonimom Naprednjak te šiframa M. H-l, Dr. H-l i -l-m-.
LIT.: Die Vorgänge in Agram. Slavonische Presse, 19(1903) 23. IV, str. 1–2. — A. G. Matoš (A. G. M.): Literarne lakrdije. Hrvatsko pravo, 13(1907) 3628, str. 1; 3629, str. 1. — Š. Lovašen: Predgovor dra. Krnica – Magjerovim pjesmama. Narodna obrana, 7(1908) 171, str 1. — (Nekrolozi): Hrvatska riječ, 2(1917) 178, str. 2; Ilustrovani list, 4(1917) 29, str. 604; Obzor, 58(1917) 187, str. 3; Sloboda, 1(1917) 4, str. 1–2; Vjesnik Županije virovitičke, 26(1917) 14, str. 110. — K. Häusler, Hrvatska njiva, 1(1917) 20, str. 336–337. — T. Schlegel, Ibid., str. 335–336; Agramer Tagblatt, 32(1917) 188, str. 1–2. — D. Lončar, Ljubljanski zvon, 37(1917) 8, str. 447. — Obzor. Spomen-knjiga 1860–1935. Zagreb 1936, 18, 20–22, 25, 247, 269, 274, 276, 279, 281. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962, 299, 303, 336–337. — H. Hajdarhodžić i dr.: Korespondencija Frana Supila iz perioda 1891–1914. Arhivski vjesnik, 6(1963) str. 102–103, 106. — B. Krizman: Korespondencija Stjepana Radića, 1–2. Zagreb 1972–1973. — R. Lovrenčić: Geneza politike »novog kursa«. Zagreb 1972. — J. Horvat: Politička povijest Hrvatske, 1. Zagreb 1989², 235, 241, 249, 251, 282. — Hrvatski đaci pred sudom. Stenogram suđenja hrvatskim sveučilištarcima u Zagrebu 1895. Zagreb 1995, 3, 8, 17, 168–169, 277, 279, 284. — D. Agičić: Hrvatski studenti na češkom sveučilištu u Pragu 1882–1918. godine. Časopis za suvremenu povijest, 30(1998) 2, str. 297, 300, 302, 306, 308–309, 312. — Isti: Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Zagreb 2000.
Stjepan Matković (2002)
