HEINZ, Antun

HEINZ, Antun, botaničar i bakteriolog, utemeljitelj zagrebačkoga Botaničkog vrta (Zagreb, 15. II. 1861 — Zagreb, 21. I. 1919). U Zagrebu maturirao 1879. u klasičnoj gimnaziji i diplomirao na Mudroslovnom fakultetu 1883. te doktorirao 1887. tezom O sjemenoj lupini uobće, napose anatomija i poviest njezinoga razvoja u Centrosperma. Po diplomiranju pomoćni je učitelj u Velikoj gimnaziji u Zagrebu, a 1886. postaje asistentom B. Jiruša u Botaničko-fiziološkom zavodu Sveučilišta. Nakon Jiruševa povratka u Prag 1887. postaje profesorom opće i sistematske botanike za studente Mudroslovnog fakulteta, potom i za farmaceute te od 1898. i za šumare. Uz nastavne predmete iz Jiruševa razdoblja uvodi nastavu iz bakteriologije. Od 1888. do umirovljenja 1913. bio je predstojnikom Botaničko-fiziološkog zavoda, 1905–06. i rektor Sveučilišta. God. 1889. na poziv Zemaljske vlade, a nakon proučavanja botaničkih vrtova diljem Europe, započeo je s uređenjem Botaničkog vrta u Zagrebu. Uz pomoć vrtlarskog nadzornika V. Durcháneka, H. ga je uspio oblikovati s velikim brojem biljnih vrsta iz svih krajeva svijeta. Vrt je pripadao među najbolje osmišljene onodobne botaničke vrtove i, premda su se neke pojedinosti tijekom godina mijenjale, ostao u temeljima i danas njihovo djelo. Prvi potpuni opis Botaničkog vrta s nacrtima i popisom biljaka objavio je H. 1896. u Glasniku Hrvatskoga naravoslovnoga društva. Brinuo se i za razvoj Botaničkog zavoda, posebice njegova herbarija, pa je nabavio i herbar J. Schlossera. Bavio se i općom biologijom i bakteriologijom. Dok je bakteriologija u nas još bila u povojima, organizirao je obavljanje pretraga u Bakteriološkom laboratoriju Botaničkog zavoda za potrebe medicinske i epidemiološke službe u Hrvatskoj, a i sam ih je 1886–1907. obavljao za potrebe javnog zdravstva. Posebice je istraživao koleru i tuberkulozu. Radove je objavljivao u časopisima Zentralblatt für Bakteriologie und Parasitenkunde (Jena 1882, 1889), Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga (prirodoslovnoga) društva (1886–92, 1895–96, 1903–04, 1907–08, 1911, 1917; glavni urednik 1899–1901), Šumarski list (1887–88), Liječnički vjesnik (1889–91, 1898), Berichte der Deutschen botanischen Gesellschaft (Berlin 1890, 1892), Školski vrt (1890–91), Nastavni vjesnik (1893), Rad JAZU (1897, 1899), Hrvatski planinar (1898–99, 1901), Gospodarski list (1901), Farmaceutski vjesnik (1907–10), Priroda (1911–13, 1915–19; glavni urednik 1912–14), Hrvatska njiva (1917–18). Pisao je i za Narodne novine, Agramer Zeitung i Agramer Tagblatt, često pod pseudonimom Onkel Toni.