HERCEG, Jakša

HERCEG, Jakša (Jakov), publicist (Vrgorac, 9. IV. 1900 — Zagreb, 12. VII. 1983). Maturirao u Dubrovniku 1921, diplomirao 1926. slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je iste godine doktorirao tezom La fisionomia religiosa del Fogazzaro e dei suoi personaggi. Profesor u splitskoj klasičnoj gimnaziji 1926–44. i srednjoj tehničkoj školi 1944–53, potom prosvjetni inspektor u Splitu 1953–54. Od 1954. do umirovljenja 1963. radi u LZ u Zagrebu, kao redaktor i lektor. Za Enciklopediju LZ pisao i uređivao natuknice iz književnosti, lingvistike, pedagogije i povijesti; također je lektorirao i uređivao natuknice u prvim izdanjima Medicinske i Pomorske enciklopedije. Pjesme, novele, crtice, eseje, feljtone, prikaze i polemike objavljivao u periodicima: Luč (1922–26), Pučka prosvjeta (1924, 1929, 1931), Jadran (1925–28), Narodna politika (1925), Katolički tjednik (1928), Novo doba (1929–38), Nova revija (1930), Socijalna revija (1932), Dom i svijet (1933), Obitelj (1933), Jadranska straža (1934–35), Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva (Beograd 1935–39), Jadranski dnevnik (1935, 1937), Pomorski Lloyd (Beograd 1936), Naša domovina (Beograd 1938–40), Pomorstvo (1947), Slobodna Dalmacija (1950–54), Književni Jadran (1952), Školski vjesnik (1953–54), Narodni list (1954–55), Telegram (1962–63). Knjiga Glas u pustinji (1926) prikaz je socijalnih prilika u zavičaju, dok su Ilirizam, preteča jugoslavenstva (1930) i proširena verzija Ilirizam (1935), popularno pisani prikazi ilirizma u povijesnom, kulturnom i književnom kontekstu, premda informativni, kritizirani zbog nesustavnosti (M. Ujević). Također je napisao biografiju istraživača i putopisca Marka Pola (1954). Uredio je Spomen-knjigu Jugoslavenske matice (Split 1930). S talijanskoga je preveo pripovijetke Ade Negri Samotarke (Zagreb 1932) i roman iste autorice Jutarnja zvijezda (u časopisu Dom i svijet, 1933).