HERMAN, Bogomir (Hermann; Bodumil, Bogumil, Bogumir), publicist (Otok kraj Vinkovaca, 14. IX. 1896 — Osijek, 4. V. 1963). Školu polazio u Vukovaru i od 1912. radio kao pisar. God. 1915. unovačen u austro-ugarsku vojsku i dospio u rusko zarobljeništvo. Po povratku u Vukovar zbog političkog je djelovanja bio proganjan i 1921–22. zatvoren u Srijemskoj Mitrovici. Vraća se u Vukovar i zapošljava u odvjetničkoj pisarnici do 1931. kada prelazi u Beograd i radi kao prevoditelj za poduzeće »Nolit«. Bio je član KPJ od 1919, zbog frakcijskih borba 1929. gasi članstvo, a 1937. osumnjičen je za trockističko djelovanje. Uspostavom NDH 1941. zatvoren je u logoru Stara Gradiška, 1943. zatočen u Vukovaru i bježi u partizane. Nakon rata radi u Ministarstvu trgovine i snabdevanja, u Narodnoj banci 1947–49. i u Institutu Ministarstva finansija 1949. Optužen je kao informbiroovac 1949. i zatočen na Golom otoku do 1954, potom djeluje kao korektor i prevoditelj u izdavačkim poduzećima. Objavljivao je pjesme u časopisu Šišmiš (1915), književne prikaze i političke publicističke radove u periodicima: Novo doba (Vukovar 1919), Slobodna misao (Vukovar 1922), Novi pokret (Beograd 1927), Stožer (Beograd 1931–32), Književnik (1932) i Kultura (1933). Uređivao je časopise Radnička straža 1919–20. i Slobodna misao 1931. Iz perspektive lijevog dogmatizma afirmativno je pisao o I. Cankaru, S. Galogaži i A. Cesarcu smatrajući ih dobrim primjerima socijalne literature. M. Krležu je kritizirao zbog skretanja udesno, posebice po objavljivanju njegova predgovora likovnoj mapi K. Hegedušića Podravski motivi, uključujući se tako u tzv. sukob na književnoj ljevici. U članku Quo vadis, Krleža? (Kultura, 1933, 4) napada Krležu zbog solipsizma, pesimizma i larpurlartizma, zbog kontradiktornosti njegova definiranja umjetnosti koja vodi u kompromise s građanskim estetikama. Članke je potpisivao šiframa A. B. C. i B. H. M.
LIT.: F. Barac: Izrabljivanje kapitalizma. Srijem, 1(1920) 65, str. 2; 71, str. 2. — M. Krleža: Pismo redakciji. Kultura, 1(1933) 5, str. 396–399. — Isti: Najnovija anatema moje malenkosti. Danas (Beograd), 1(1934) 1, str. 106–113. — Isti: Dijalektički antibarbarus. Pečat, 1(1939) 8/9, str. 73–232. — S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928–1952. Zagreb 1970, 17, 27, 81, 112–115, 119–123, 148. — I. Očak: Krleža – Partija (Miroslav Krleža u radničkom i komunističkom pokretu 1917–1941). Zagreb 1982. — E. Čengić: S Krležom iz dana u dan, 4. Zagreb 1985. — S. Lasić: Mladi Krleža i njegovi kritičari. Zagreb 1987. — Isti: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, 1. Zagreb 1989. — V. Kalezić: Ljevica u sukobu sa Krležom. Beograd 1990, 5, 10, 31, 34–58, 62–63, 65, 72, 83, 98, 101, 162, 175, 178, 186, 211–213, 224, 239.
Miroslav Šicel (2002)
