HERMOLAIS, Juraj de (de Ermolais, de Hermolao, Ermolai; Đuro, Georgius), biskup (Rab, o. pol. XIII. st. — Rab, 1309). U hrvatskoj historiografiji, kako onoj starijoj tako i najnovijoj, često ga se nazivalo Kosticom, iako u izvornoj građi nema uporišta za takvu tvrdnju. Zabluda u tom pogledu proistekla je iz poistovjećivanja dvojice rapskih biskupa, Grgura Kostice (Gregorius Costiça) i Jurja de Hermolaisa (Georgius de Hermolao), pa je u historiografiju uveden izmišljeni Juraj Kostica, iako se spomenuta dvojica suvremenika i rapskih biskupa u diplomatičkoj građi nikada ne izjednačuju niti zamjenjuju. U novije vrijeme pogrešku je uočio i pokušao ispraviti L. Margetić, ali su njegovi rezultati ostali nezapaženi. Prema D. Farlatiju, H. je pripadao Benediktinskom ili Franjevačkom redu. Prije nego što je postao rapskim biskupom stekao je naslov prepošta. Rapskim biskupom spominje se prvi put 1292. God. 1296. poslao je u Grado na opći koncil, koji je sazvao patrijarh Egidije, župnika crkve sv. Tome. Kada je zadarski nadbiskup Jakov de Fulgineo zbog nekih sporova morao napustiti Zadar i nadbiskupiju, vođenje poslova povjerio je Jurju, upravitelju svojih prihoda kojega je imenovao generalnim vikarom. U to doba u Zadar je stigao papinski legat, kardinal Gentile da Montefiore. H. mu je sa zadarskim svećenstvom pobijao pravo da istupa kao papin izaslanik, jer da takav mandat nije dobio za Zadar koji je tada priznavao mletačku vlast a ne vlast hrvatsko-ugarskoga kralja. Držeći ga vođom otpora, kardinal ga je potkraj srpnja pozvao na sud te, kada se H. nije mogao opravdati, izopćio iz Crkve i lišio biskupske časti, što je izazvalo pobunu svećenstva i građana. Zadarska i Rapska biskupija uputile su 1. VIII. 1308. priziv Svetoj stolici i papi Klementu V. protiv kardinalovih postupaka. Priziv je, prema Farlatiju, bio odbijen, a legat je oponente izopćio prije nego što je 16. VIII. otišao u Senj. Ipak, uskoro je s biskupa anatema bila skinuta i vraćena mu biskupska čast. God. 1308. H. je na molbu svojih sugrađana istražio djela rapskog zaštitnika sv. Kristofora te je po »starim knjigama i po pričanju starijih građana« o tome sastavio djelo poznato pod naslovom Miracula s. Christophori ili Miracula (Historia) sancti Christophori martyris u kojem je potanko ispričao kako je svetac u tri maha (između 1074. i 1105) spasio grad i otok Rab od neprijateljskih napadaja. Prve dvije neprijateljske navale zbile su se za biskupa Domnane. Premda neki povjesničari misle da se pod gens Unragorum/Uaragorum imaju podrazumijevati Normani (F. Rački, F. Šišić, M. Barada, Nada Klaić) a drugi pak Ugri/Mađari (Margetić), većina u prvom napadaju vidi poznatu normansku opsadu Raba iz 1074. U drugom napadaju povjesničari vide skori napadaj ugarskog vojskovođe, bana Ugra koji je pokušao osvojiti Rab nakon što je s ostalom Dalmacijom pao pod mletačku vlast. Treći napadaj na grad zbio se za biskupa Pavla i mletačke vlasti nad otokom, a na čelu ugarske vojske bio je župan Sergije, koji je uspio prodrijeti na otok, ali su mu brodovi u Supetarskoj drazi bili potučeni. Prema N. Klaić, druga i treća opsada grada Raba imaju također istinitu povijesnu jezgru koju se može upotrijebiti i kao izvor za ugarski pokušaj osvojenja grada. G. Ferrari Cupilli navodi da je djelo identična sadržaja napisao drugi Juraj, rapski biskup od 1329.
LIT.: Series chronologica episcoporum civitatis Arbensis. U: I. G. Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavonicarum veteres ac genuini, 3. Bibliopolae Vindobonensis 1748, 782. — D. Farlati: Illyricum sacrum, 5. Venetiis 1775, 230–236, 243–245. — M. Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 151. — I. Črnčić: Najstarija poviest krčkoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj, i krbavskoj biskupiji. Rim 1867, 62–64, 71–73, 81–83. — G. Galzigna (G. G.): Autorità ecclesiastiche. Manuale del Regno di Dalmazia, 3(1873) str. 193–194, 199. — F. Rački: Iztraživanja u pismarah i knjižnicah dalmatinskih. Rad JAZU, 1874, 26, str. 169. — Isti: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877, 455–457. — (J. Alačević): Note cronologiche e documenti raccolti da Giovanni Lucio Traguriense. Bullettino di archeologia e storia Dalmata, 6(1883) 1, str. 10. — V. Fraknói: Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, 2. Budapestini 1885, 37–38. — G. Ferrari Cupilli: Cenni biografici di alcuni uomini illustri della Dalmazia. Zara 1887, 77. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1898, 101. — F. Šišić: Dalmacija i ugarsko-hrvatski kralj Koloman. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 10(1908–09) str. 68–74. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 7. Zagreb 1909, str. 312; 8. 1910, str. 189–190, 194–195. — F. Šišić: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 622–626. — V. Brusić: Otok Rab. Zagreb 1926, 73–75, 95, 162, 183. — D. Gruber: Djelovanje kardinala Gentilisa u Hrvatskoj (1308–1311). Nastavni vjesnik, 34(1926) 2, str. 67. — G. Praga: Arbe nella storia dell’ arte, delle lettere e del pensiero italiano. Museum (San Marino), 11(1927) 1, str. 6. — M. Barada: Dinastičko pitanje u Hrvatskoj XI stoljeća. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1928–1929) str. 184–185, 197. — G. Praga: La traslazione di S. Nicolò e i primordi delle guerre normanne in Adriatico. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 6(1931) XI/61, str. 2–22; 62, str. 95–104; 65, str. 233–246. — F. Šišić: Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića, 1. Zagreb 1944, 6. — M. Kostrenčić: O radnji Prof. Dr. Mihe Barade Hrvatski vlasteoski feudalizam. Zagreb 1953, 9, str. 10. — Zbornik Konstantina Jirečeka, 2. Beograd 1962, 292. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 3. Split 1965. — N. Klaić: Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb 1972, 66–68. — Ista: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1975². — Ista: Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb 1976. — L. Margetić: O napadačima iz prvog čuda Legende o Sv. Krištoforu. Jadranski zbornik, 10(1976–1978) str. 103–118. — Repertorium fontium historiae medii aevi, 4. Romae 1976, 377, 687, 689. — S. Antoljak: Izvori za historiju naroda Jugoslavije (srednji vijek). Zadar 1978. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 3. Zagreb 1980, 41. — N. Klaić: Još o prvom »čudu« iz djela Historia sancti Christophori martyris. Jadranski zbornik, 12(1982–85) str. 525–538. — L. Margetić: Događaji u Hrvatskoj i Dalmaciji (1092–1094) u svjetlu do sada neiskorištene vijesti o Rabu. Ibid., 225–252. — B. Vidov: Povijesni pregled Raba u srednjem vijeku. Toronto 1982, 8, 13, 21–22. — S. Antoljak: Izvori i literatura o prošlosti otoka Raba od ranoga srednjeg vijeka do godine 1797. Zadar—Rab 1986, 7–8, 23, 44, 54–55. — Rapski zbornik. Rab—Zagreb 1987, 51, 53, 184, 201, 226, 240–241. — L. Margetić: Pozadina prvog ugarskog napada na Rab (1071). Historijski zbornik, 40(1987) 1, str. 75–77, 117. — I. Barić: Rapske viteške igre 1364. Rab 1995, 26–30, 32–33. — Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, 1. Zagreb 1997, 323–324. — L. Margetić: Iz ranije hrvatske povijesti. Split 1997. — V. Maškarin: Rab. Otok i grad. Zagreb 1997, 20, 23. — Ž. Morić: Istine i laži starih ljetopisaca (razgovor s akademikom Lujom Margetićem). Vjesnik, 59(1998) 18072, str. 21.
Pejo Ćošković (2002)
