HERZOG, Ivan (Hercog), neuropsihijatar (Đakovo, 30. I. 1883 — Zagreb, 31. VIII. 1954). Klasičnu gimnaziju završio 1901. u Zagrebu, medicinu studirao u Beču i Pragu gdje je i promoviran 1907. Potom specijalizira neuropsihijatriju 1908–09. u duševnoj bolnici u Hildburghausenu te u internoj i psihijatrijskoj klinici u Pragu. Potkraj 1909. postaje sekundarni liječnik internog odjela zagrebačke Bolnice milosrdne braće (poslije Zakladna bolnica), u kojem su se liječili i neuropsihijatrijski bolesnici. U toj bolnici od 1912. vodi i rendgenski laboratorij (od 1918. rendgenski odjel). Za I. balkanskog rata, kao dragovoljac u kragujevačkoj vojnoj bolnici, zapaža pojavu psihičkog šoka u ranjenih vojnika. Nastavlja se usavršavati u neuropsihijatriji 1918–19. u Pragu, 1924. u Münchenu te 1928. u Parizu. Po povratku iz Praga 1919. osniva u Zakladnoj bolnici Odjel za živčane i duševne bolesti, prvi takve vrste u Hrvatskoj. God. 1935. pri tom je odjelu osnovao našu prvu mentalnohigijensku ustanovu – Stanicu za psihohigijenu. Uspostavom NDH otpušten je i u tri navrata interniran, 1945. opet preuzima vodstvo svog odjela sve do 1949. kad je taj odjel ukinut. Tada je premješten u Opću bolnicu »Dr. Mladen Stojanović« (danas Klinička bolnica »Sestre milosrdnice«) te obnavlja 1950. rad Stanice za psihohigijenu, no iste je godine umirovljen. Još je neko vrijeme radio honorarno u toj stanici, kao konzilijarni neurolog u Općoj bolnici »Dr. Josip Kajfeš« (danas Opća bolnica »Sv. Duh«) te kao sudski vještak. — Prihvativši moderne tečevine tadašnje psihijatrije, uveo je humani pristup duševnim bolesnicima i medicinske metode u liječenju psihoza. Proučavao je progresivnu paralizu i shizofreniju, halucinacije i prisilne predodžbe, bolesti ekstrapiramidnoga motornog sustava. Dao je nova i originalna zapažanja kod tzv. reumatske kljenuti ličnog živca. U Stanici za psihohigijenu provodio je liječenje alkoholizma, bavio se terapeutskom primjenom hipnoze, a napose forenzičnom psihijatrijom. Pisao je o prilikama u našim duševnim bolnicama, podvrgnuo je kritici projekte zakona o umobolnicama i kaznenog zakona. Radove je objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1912, 1916–17, 1919–22, 1924–25, 1927–30, 1932–33, 1935–36), Revue v neurologii a psychiatrii (Prag 1920), Mjesečnik pravničkog društva (1924), Medizinische Klinik (Berlin 1926), Deutsche Zeitschrift für Nervenheilkunde (Leipzig 1927), Praktični liječnik (1927), Zeitschrift für die gesammte Neurologie und Psychiatrie (Berlin 1928), Kriminal (1934), Neuropsihijatrija (1953). Bio je predsjednik Neuropsihijatrijske sekcije Zbora liječnika Hrvatske. — Školovani violinist; u njegovu se zagrebačkom domu njegovala komorna glazba. U triju su s njim svirali njegova sestra Tereza, pijanistica, i R. Matz, violončelist, a u gudačkom kvartetu izmjenjivali su se uglavnom liječnici glazbenici izvodeći klasični koncertni repertoar. God. 1927–34. H. je bio član ravnateljstva HGZ.
DJELA: Liječenje alkoholizma. Zagreb 1952.
LIT.: L. Glesinger: In memoriam Dr. Ivan Herzog. Liječnički vjesnik, 76(1954) 11/12, str. 726–727. — S. Župić: Dr. Ivan Herzog. Neuropsihijatrija, 3(1955) 1, str. 1–5. — V. Boić: Zagrebački liječnici i glazba. Saopćenja »Pliva«, 6(1963) 1, str. 60–64. — L. Glesinger: Češkoslovačko-južnoslavenske medicinske veze u prošlosti. Beograd 1965, 89. — A. Nick: Liječnici iz Hrvatske u balkanskim ratovima 1912–1913. Zbornik radova četrnaestog naučnog sastanka Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije. Beograd 1965, 319–320. — V. Boić: Prilog komornoj glazbi u zagrebačkim domovima. Sv. Cecilija, 47(1977) 2, str. 50–51. — V. Hudolin: Klinika za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti. Klinička bolnica »Dr. Mladen Stojanović« Zagreb 1845–1985. Zagreb 1985, 52, 57. — N. Hamel-Puškarić: Prim. dr Ivan Herzog. Neurološka klinika i Zavod za neuropatologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1921–1986. Zagreb 1986, 28.
Vladimir Dugački i Ivona Ajanović-Malinar (2002)
