HLAČA, Dragutin (Karlo), publicist (Grobnik, 26. XII. 1872 — Omišalj, 16. I. 1962). Gimnaziju polazio u Rijeci 1885–93 (završio u Zagrebu 1894), a bogosloviju u Senju 1894–97. Kako je iz senjskoga teološkog učilišta izbačen »zbog politike« (M. Bogović), bogoslovne nauke završio u Gorici 1898. Za svećenika zaređen u Krku 1900. Veći dio života proveo na kvarnerskim otocima, u Krčkoj biskupiji, službujući kao duhovni pomoćnik u Velom Lošinju 1901–04, potom administrator 1905–09. te župnik 1910–19. u Martinšćici na Cresu. God. 1921–25. administratorom je u Lukovu Otočkom kraj Senja, a 1925. vratio se u Krčku biskupiju. Kao župnik u Barbatu zabilježen 1935; 1939–41, već umirovljen, privremenim je upraviteljem kapelanije Garica na Krku, a potom dugogodišnjim kapelanom u Omišlju. Nepoćudan talijanskim okupacijskim vlastima, 1920. i 1941. bio protjerivan te nekoliko godina živio u progonstvu. Bio je pretplatnikom lista Naša sloga i dobrotvorom Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Zastupao je frankovačke ideje te političko-polemičnim prilozima surađivao u Pučkom prijatelju (1910) i pravaškim listovima Hrvatsko pravo (1902–03, 1910), Hrvatska kruna (1903), Hrvatska (1917) i Pravaš (1923). U brošuri Mi nazadujemo! (Glas iz Istre) (Zagreb 1917) napao je nagodbenjaštvo i neodlučnost saborske većine, označivši politiku Hrvatsko-srpske koalicije novim mađaronstvom te upozorivši na istiskivanje hrvatskog imena i nemar za hrvatski jezik. Brošurom, pak, Stjepan Radić i njegov politički rad (dva izd. Zagreb 1923), potaknut Radićevom »mržnjom na katoličko svećenstvo«, između ostaloga je kritizirao njegove ljudske i moralne značajke. Iako su bez osobita stila i s dosta ponavljanja, Hlačini tekstovi odaju dobro obaviještena promatrača hrvatskoga političkog života, a njegove iskrice protiv naprednjačkih glasila, Riečkoga novog lista, Slobodnog doma, pa i katoličkih Novina – otkrivajući mu uzore, A. Starčevića, A. Mahniča i J. Franka – svjedoče o njegovu političkom svjetonazoru. Premda je često pretjerivao u ocjenama, ne može mu se potpuno zanijekati objektivnost, o čemu, primjerice, svjedoči njegovo poštovanje M. Laginje i V. Spinčića, unatoč različitim političkim pripadnostima. Dvadesetak pisama upućenih ovomu 1909–23 (Ostavština Vjekoslava Spinčića, HDA) govori o Hlači kao župniku zauzetu za svoje župljane, a posebice za razvitak Martinšćice (obnova crkve, rad na uspostavi parobrodarskih i unapređenju poštanskih veza).
LIT.: (Izvješća kraljevske velike gimnazije u Rijeci 1886–1894). — Schematismus cleri dioecesium Segniensis et Modrušiensis seu Corbaviensis. Zagreb 1895, Segniae 1896–1897 (svugdje str. 112). — Status personalis et localis dioecesis Veglensis. Veglae 1901, 1092(!), 1904, 1905; Krk 1935. — Schematismus cleri dioecesium Segniensis et Modrušiensis seu Corbaviensis et administraturae apostolicae pro Castua eiusque territorio. Segniae 1925, 16. — M. Bolonić i I. Žic Rokov: Otok Krk kroz vjekove. Zagreb 1977. — M. Bolonić: Vrbnik nad morem. Krčki zbornik, 9(1981) str. 264. — D. Manjgotić Konjušanov: Mala povest našega mesta (Grajska kronika). Grobnički zbornik, 7(1998) 5, str. 140. — M. Bogović: Povijest visokoškolske izobrazbe u biskupijama Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj. U: Visoko školstvo na području Riječko-senjske metropolije. Zagreb—Rijeka 1999.
Irvin Lukežić i Redakcija (2002)
