HLADAČEK, Hinko

HLADAČEK, Hinko, skladatelj (Zemun, 10. VII. 1837 — Vukovar, 27. X. 1891). Poduku iz glazbe i glasovira dobio od oca kapelnika. U đakovačkom sjemeništu kao klerik ravnao je pjevačkim zborom sjemeništaraca. Zaređen 1862. za svećenika; obnašajući različne dužnosti, bio je profesor đakovačkog sjemeništa i prisjednik duhovnog stola. U Đakovu je u pol. 1860-ih osnovao pjevačko društvo »Sklad«, kojim je ravnao i za koje je napisao nekoliko skladba. Organizirao je koncerte na dvoru biskupa J. J. Strossmayera te priređivao kućne koncerte, na kojima je nastupao kao violončelist u gudačkom kvartetu izvodeći djela J. Haydna, W. A. Mozarta, L. van Beethovena, G. Onslowa, R. Schumanna. God. 1873. premješten je za župnika u Gradište, gdje je 1877–82. izdavao i uređivao mjesečnik Katolički propovjednik te za župnu crkvu nabavio orgulje vrsnoga pečuškoga graditelja J. Angstera. Od 1880. djelovao je u Vukovaru kao dirigent Hrvatskoga pjevačkog i glazbenog društva »Dunav«. Skladao je nekoliko zbornih skladba, a popularne su postale Slavija se digla na tekst Meda Pucića (tiskano u: Bisernica. Sbirka popievaka za četiri mužka grla. Zagreb 1874) i Božićne crkvene pjesme za muški zbor. HPD »Kolo« izvelo je u Zagrebu zborove Svraćanje 1874. i Misli moje 1883, a u Sv. Ceciliji tiskana mu je skladba Uzvišenost bl. djev. Marije za zbor i orgulje (1883, 2). Skladao je i Božićnu misu u kojoj je upotrijebio pučke nabožne pjesme. Za glasovir je primjerice obradio pjesmu Mi smo, braćo, ilirskog roda u A-duru, a za glasovir četveroručno skladao Hrvatsko oro, izvedeno u HGZ u Zagrebu 1876, te Hrvatsku malu ouverturu od narodnih melodija.