HOFBAUER, Willim Carl Theobald, arhitekt (Beč, 5. V. 1850 — Beč, 1915). Đak arhitekta F. Schmidta, koji je radeći u Hrvatskoj Hofbauera doveo 1893. u Osijek, gdje je iste godine dobio obrtnu dozvolu i u Osijeku djelovao do lipnja 1912. H. je od 1895. do 1905. bio najtraženiji osječki projektant i graditelj. Udruživši se s poduzetnikom N. Schulhofom u tvrtku »Hofbauer i Schulhof«, izveo je u gradu niz gradnja u duhu historizma: zgradu Berger u Ul. Hrvatske republike, 1895; hotel »Royal« u Kapucinskoj ul., 1896; Domobransku vojarnu na Gajevu trgu; kuću Maksimović u Radićevoj ul., vojarnu Bana Jelačića u Ul. cara Hadrijana; izletište Jelengrad (srušeno) i kupalište Dijana (srušeno); zgradu Poreznog ureda na uglu Jegerove ul. i Europske avenije; kuću Karlović u Europskoj aveniji; hotel »Schneller« u Radićevoj ul. te više stambenih kuća u Europskoj aveniji i Radićevoj ulici. U svojim se gradnjama do 1900. H. pokazuje kao vrstan graditelj historizma, a elementima kupole i atike unosi novi ritam u izgled grada. Prvi je osječki arhitekt koji je prihvatio novi stil, secesiju, pa modificirajući vanjštinu zgrade bogatim izrazom secesijskih motiva dekorativne plastike gradi 1900. zgradu Židovske škole (danas Pravni fakultet) i 1904. obiteljsku kuću Hofbauer (danas rektorat Sveučilišta), obje u Radićevoj ul.; također gradi 1903. reprezentativni bunar u Gradskom vrtu i 1906. zgradu Plinare (srušena).
LIT.: V. Ambruš: Arhitektura i urbanizam. U: Likovna umjetnost Osijeka 1900.–1940 (katalog izložbe). Osijek 1986, 14–15. — Isti: Osijek na prijelazu stoljeća. Peristil, 1988–89, 31/32, str. 71–83. — G. M. Ivanković: Secesijski duh u arhitekturi i životu Osijeka (katalog izložbe). Osijek 1994–1995, 3, 9–10, 16, 17. — V. Matić: Pročelja zgrada grada Osijeka. Osijek 1996.
Tomislav Premerl (2002)
