HOMADOVSKI, Vasilije (Choma, Chomadovski, Choma-Dovskij, Chomadowski, Chomadowsky, Choma-Dowski, Homa-Dovski; Vasilij, Vasilj), publicist (Sot kraj Iloka, 1888 — Zagreb, 18. III. 1944). Klasičnu gimnaziju završio 1909. u Zagrebu, pravni fakultet 1914. u Lavovu. Sudjelovao je u ukrajinskom nacionalnom pokretu 1918–19. Vrativši se u Zagreb 1920, neko vrijeme bio odvjetničkim pripravnikom, a zatim se posvetio publicistici. Pod kraj života radio kao činovnik u Ministarstvu zdravstva i udružbe NDH. U knjigama tiskanima 1916. u Zagrebu zauzimao se za samostalnu ukrajinsku državu i rješenje poljskog pitanja u trijalistički uređenoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Sastavio je priručnik za učenje ruskoga jezika. U poč. 1920-ih objavio je dvije erotsko-satirične novele o bračnoj nevjeri te prijevode pripovijedaka U prirodi, Lijepa gospođa Bordinard, Markiza Rennedon, Josip te Klošeta G. de Maupassanta kao i zbirke Ah te žene! Kornela Makuszynskog. Povijest, državni i društveni ustroj Poljske te ideju protunjemačkog saveza opisao je 1925. u knjizi Savremena Poljska. U knjizi Karađorđevići nekritički je 1928. prikazao povijest dinastije, a političku i jezičnu unitarizaciju zagovarao je 1929. u knjizi Kako da izjednačimo naš književni jezik? Razvijajući svoja gledišta, u pol. 1930-ih nizom brošura izložio je program tzv. novog socijalizma u kojem se zauzeo za nasljednu ustavnu monarhiju sa strukovnim korporativnim parlamentom, ograničenje prava vlasništva, plansko gospodarstvo i veći stupanj socijalne zaštite te za proširenje vojne obveze na žene. God. 1940. u knjižici Novčarstvo u okviru planskoga gospodarstva svoje je teze interpretirao u sklopu nacionalne i ekonomske politike HSS. U pismima S. Radića 1920. i 1925. spominje se nedovršeni rukopis njegova »ruskoga rječnika«. Mladenačku liriku objavljivao je u Pobratimu (1902–04), a članke o političkim težnjama Ukrajinaca, ruskoj revoluciji, T. Ševčenku, tiskarstvu i staroslavenskom jeziku u Narodnim novinama (1914, 1916), Novostima (1915), Novinama (1918), Grafičkoj reviji (1928–30), Stenografu (1930–31), Hrvatskom listu (1931), Ćirilometodskom vjesniku (1933–34) i Zlatnom klasju (1939).
DJELA: Poljaci u borbi za svoju neodvisnost. Zagreb 1916. — Ukrajina i Ukrajinci. Zagreb 1916. — Za mjesec dana ruski bez učitelja. Zagreb (s. a.). — Njegova točka. Zagreb (1924). — Njen prvi greh. Zagreb (1924). — Savremena Poljska. Zagreb 1925. — Karađorđevići. Zagreb 1928. — Kako da izjednačimo naš književni jezik?... Split (1929). — Karađorđevići u borbi za jedinstvo Južnih Slovena. Novi Sad (s. a.). — Stav radnog naroda gradova i sela (s predgovorom). Zagreb (1933). — Nova država. Zagreb (1934); pod naslovom Novi socijalizam i reforma demokracije. Zagreb 1936; s predgovorom Kapital u službi nacije. Zagreb (1939). — Novčarstvo u okviru planskoga gospodarstva. Zagreb 1940.
LIT.: B. Krizman: Korespondencija Stjepana Radića, 2. Zagreb 1973, 453, 602.
Filip Hameršak (2002)
