HÖNIGSBERG, Lavoslav (Lav, Leo), arhitekt (Zagreb, 1861 — Zagreb, 2. V. 1911). Sin zagrebačkog bankara i posjednika Mavra Hönigsberga. U rodnom je gradu 1879. završio realku, a u Beču 1883. diplomirao arhitekturu na Visokoj tehničkoj školi u H. Ferstela, predstavnika bečkog historicizma. Tu se usavršava u atelijeru L. Tischlera do 1888. kada se vraća u Zagreb. Već od 1886. projektira i podiže u Zagrebu zgrade koje su u ono vrijeme značile arhitektonske novine: 1886–87. stambenu palaču s kupolom na uglu Strossmayerova trga, kbr. 3 i Matičine ul.; 1887–88. stambene palače u Medulićevoj ul., kbr. 22 i Ilici, kbr. 51–53–53a; 1888–89. Hrvatski učiteljski dom, monumentalnu samostojeću palaču s kupolom na Trgu maršala Tita, kbr. 4. Njima se u Zagrebu proširio bečki tip neorenesanse, tada dominantni stil srednje Europe. U Tuškancu, kbr. 36 i Ulici I. G. Kovačića, kbr. 33 sagradio je u duhu romantizma ljetnikovce asimetrična tlocrta, sa zabatima i tornjem šiljasta završetka. God. 1889. oženio se s Idom Kohn iz Beča, a s kolegom sa studija J. Deutschem osnovao u Zagrebu projektno-građevnu tvrtku »Hönigsberg i Deutsch«. Oni su u posljednjem desetljeću XIX. st. bili najplodniji zagrebački graditelji, no danas je u njihovu zajedničkom opusu nemoguće odrediti koji je od njih autor kojega objekta. U stilu neorenesanse, neobaroka i neorokokoa podignuli su brojne stambene i javne zgrade, koje su dale ton zagrebačkomu Donjem gradu, na Strossmayerovu trgu, kbr. 10 (Hotel Palace, 1891–92), kbr. 2 (1892–93), kbr. 6 (1892–93) i kbr. 8 (Hönigsbergova kuća, 1898–99), na Tomislavovu trgu, kbr. 2 (1895–96) i kbr. 18 (Bukovčeva kuća s atelijerom, 1896–97), na Starčevićevu trgu, kbr. 6 (Starčevićev dom, 1894–95), u Amruševoj ul., kbr. 2 (Kotarski sud, 1896) i kbr. 3 (1896), zatim u ulicama Ilici, Gajevoj, Bogovićevoj, Palmotićevoj, Hatzovoj, Jurišićevoj, Medulićevoj i dr. Gradili su i ljetnikovce (Tuškanac, kbr. 21 i 56, Ul. I. G. Kovačića, kbr. 25). Od 1899. u njihovoj je tvrtki secesijske zgrade projektirao V. Bastl, među ostalim Trgovačko-obrtni (danas Etnografski) muzej (1902–03) i zgradu »Elsa-fluid« na uglu Jelačićeva trga i Jurišićeve ul., kbr. 1 (1905–06, pročelja modernizirana 1927). Izvan Zagreba su podignuli palaču bivše Županije u Požegi, izložbeni paviljon (tzv. kušaonicu) na Milenijskoj izložbi u Budimpešti te sinagoge u Križevcima (pregrađena) i Slavonskom Brodu (srušena). Tvrtka je izlagala projekte na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891, Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. i dr. Posljednje tri godine života bio je predsjednik Židovske bogoštovne općine u Zagrebu i član vijeća Hrvatsko-slavonske centralne štedionice.
LIT.: V. Lunaček: Das neue Handels-Kammer- und Museal Palais. Agramer Zeitung, 78(1903) 3, str. 3–4. — Isti: Moderne Bauten in Agram. Ibid., 79(1904) 116, str. 2–3. — I. Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Hrvatsko kolo, 1(1905) str. 296. — M. Filipović (Ph.): Arh. Lavoslav Hönigsberg. Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta, 32(1911) 6, str. 91. — L. Dobronić: Zagrebački arhitekti Hönigsberg i Deutsch. Zagreb 1965. — N. Mikac i A. Laslo: Arhitektonski vodič. Čovjek i prostor, 29(1982) 9(354), str. 19. — L. Dobronić: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova. Zagreb 1983. — S. Knežević: Zagrebačka zelena potkova. Zagreb 1996.
Lelja Dobronić (2002)
