HORVAT, Franjo, građevinski inženjer (Križevci, 24. I. 1877 — Zagreb, 6. I. 1941). Gimnaziju završio u Zagrebu 1897. i diplomirao na prijelazu stoljeća u Visokoj tehničkoj školi u Beču. Po završetku studija kao službenik Zemaljske vlade radio na regulaciji Drave, a zatim kao gradski inženjer i nastavnik u Gospodarskom učilištu u Križevcima. Već 1917. napustio je javnu službu te se posvetio privatnoj praksi. Za I. svjetskog rata bio je na gradnji ličke željeznice u Otočcu kao inženjer poručnik. Nakon rata nastanio se u Zagrebu i razvio živu djelatnost u stručnom i kulturnom javnom životu. Surađivao je s upravama industrijskih poduzeća, osobito u upravi Bukovačkih ciglana d.d. U krugu inženjera i arhitekata doskora je jedna od najmarkantnijih osoba. Redovito se pojavljuje na godišnjim skupštinama i kongresima Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata, kojemu je bio prvim potpredsjednikom gotovo 15 godina, a u zagrebačkoj je sekciji kao predsjednik (1922–25) osnovao 1924. Zagrebačku inženjersku komoru. Rano je shvatio značenje racionalnoga energetskoga gospodarenja, bio je član i predsjednik Jugoslavenskoga nacionalnoga komiteta Svjetske konferencije o energijama. Od 1935. do 1939. bio je vijećnik gradskog zastupstva u Zagrebu, vrlo aktivan kao član građevinskog odbora i kao član upravnog odbora gradskih poduzeća. Narodnim zastupnikom za grad Zagreb postao je 1935. i istaknuo se u borbi za donošenje zakona o ovlaštenim inženjerima.
LIT.: (Nekrolozi): V. Žepić, Inženjer, 1(1940) 9/10, str. 62–63. — S. Szavits Nossan, Službeni vjesnik inženjerskih komora Banovine Hrvatske, 9(1941) 1/3(66/68), str. 28–29.
Aleksandar Klemenčić (2002)
