HORVAT, Karlo

HORVAT, Karlo, povjesničar (Križevci, 22. IX. 1874 — Zagreb, 24. IX. 1920). Podrijetlom je iz križevačke plemićke obitelji. Plemićki konvikt polazio do 1894. u Zagrebu, gdje je 1897. završio bogosloviju te se zaredio; kraće vrijeme bio kapelan u Pregradi i Selnici. Nakon studija povijesti i zemljopisa, koji je počeo u Zagrebu, a završio u Beču, u Zagrebu je 1900. doktorirao tezom o Tomi Erdődyju. Potom je bio profesor u nadbiskupskom liceju, a 1904. otišao je u Rim gdje se usavršavao u pomoćnim povijesnim disciplinama na Vatikanskoj paleografskoj i diplomatičkoj školi u paleografa F. Ehrlea te 1906. stekao doktorat iz teologije. U studijske svrhe zatim je otputovao u Pariz, Louvain, London i Oxford. God. 1908. habilitirao se iz pomoćnih povijesnih znanosti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojem je 1909. izabran izvanrednim i uskoro redovitim profesorom opće povijesti. Kraće je vrijeme bio i upravitelj Plemićkoga konvikta. U središtu njegova istraživanja bila je hrvatska povijest XVI. i XVII. st. Za studija u Rimu temeljito je upoznao Vatikanski arhiv, a istraživao je i u drugim arhivima te prikupio obilje građe, koju je potom objavljivao. Do danas je nepremašena njegova zbirka vrela o uskocima Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia ex archivis Romanis, praecipuae e secreto Vaticano desumpta (Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, Zagreb 1910, 32 i 1913, 34). Također je publicirao izvještaje I. Kobenzela, papinskog nuncija u Grazu, u prekretnim godinama protuturske borbe 1592–94 (Starine, 1907), građu za povijest Bosne 1468–1760 (Monumenta historica nova historiam Bosniae et provinciarum vicinarum illustrantia. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 1909), Albanije 1585–1645 (Novi historijski prilozi za povijest Albanije iz rimskih arhiva. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1910. i 1937), Hrvatske (Prilozi za hrvatsku povijest iz arhiva rimskih. Starine, 1913) te o glagoljašima u Dalmaciji na poč. XVII. st. (Starine, 1911). Pisao je o Vatikanskom arhivu (1906), povijesti papinske kancelarije (1909), a pozornost je posvetio i I. Zakmardiju, utemeljitelju HDA (Rad JAZU, 1905, 160). Surađivao je također u listovima, kalendarima i časopisima Kršćanska škola (1900–02), Katolički list (1902, 1904, 1906, 1909), Obzor (1902), Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva (1902–03, 1913), Danica, kalendar (1903, 1906), Vitezović (1904), Savremenik (1906, 1908), Ljetopis JAZU (1907), Strossmayerov kalendar (1908), Vrhbosna (1909), Građa za povijest književnosti hrvatske (1912), Starine (1913), Hrvatska prosvjeta (1915). Bio je počasni papinski komornik, dopisni član JAZU i član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja«.