HORVAT KIŠ, Franjo, pripovjedač i putopisac (Lobor, 23. IX. 1876 — Zagreb, 2. VI. 1924). Polazi gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu, gdje upisuje učiteljsku školu 1895. iz koje je isključen 1898. zbog »revolucionarnosti« i suradnje u Novoj nadi. Nastavlja školovanje 1899. u Osijeku i 1900. stječe zvanje učitelja nižih pučkih škola. Kao namjesni učitelj službuje u Kovačevcu 1898, u Selima Zagorskim 1900–03, potom od 1904, položivši državni učiteljski ispit, u Dugome Selu, odakle je 1908. premješten u Brinje te 1909. u Karlovac. Pridijeljen je kao tajnik dekanatu Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1919. gdje službuje do smrti. Prve je književne tekstove, crticu Djetinja ljubav i pjesmu Hrvatskom zagorju, objavio kao gimnazijalac u Bršljanu 1893. Pisao je prikaze, feljtone, pripovijesti i putopise te stručne pedagoške članke i bio suradnik zbornika, časopisa i listova Bršljan (1893–94), Hrvatska domovina (1894–98), Hrvatsko pravo (1895–98), Napredak (Zagreb 1898, 1902, 1905), Nova nada (1898), Vienac (Zagreb 1903), Domaće ognjište (1904–08), Sijelo (Prag 1904), Hrvatsko kolo (1905, 1910), Obzor (1905, 1907), Bosanska vila (1909–11), Savremenik (Zagreb 1909–10, 1912–13, 1926), Zvono (Zagreb 1910), Narodne novine (Zagreb 1911, 1914), Karlovac (1912, 1914), Slovan (Ljubljana 1915), Hrvatska njiva (1917, 1920), Kritika (1921) i Dva sata (1922). Njegove novele, putopise i članke posmrtno su objavljivali Odmevi (Ljubljana 1929–30), Smotra jugoslavenske nacionalne omladine (1930), Jadranski kalendar (1935), Naraštaj slobode (Zagreb 1943), Novine (Zagreb 1943–44), Hrvatski narod (Zagreb 1944), Prosvjetni život (1944) i Spremnost (1944). U Karlovcu je 1918. uređivao Glasnik Odbora Narodnoga vijeća. Kao pripovjedač i novelist (Ženici, Nasmijani udesi) oslikava svijet malog, bezimenog čovjeka, povučenog i pasivnog, obogaljenog i izvrgnutog ruglu, no ispunjenog bogatstvom emocionalnih naboja koje je to naglašenije, što je on usamljeniji i izoliraniji. Poniranja u senzibilne potrese likova i njihove zatajene, neostvarene ljubavi doživljene tek u najdubljoj intimi čine njegovu prozu originalnom i toplom. Ponekad piše humoristično pa likovi poprimaju tragikomičnu dimenziju i izazivaju smijeh kroz suze, pun bola i tjeskobe. U većim se pripovijestima dotiče socijalnih tema (odnos sela i grada) stavljajući protagoniste u društveni okvir (dulja pripovijest Zašto?) i tako proširuje problemski krug svoje pripovjedne tematike. U fabuliranju se služi tehnikom deskriptivne naracije. Literarno su mu najvrjedniji putopisi (Vidjeno i nevidjeno, Istarski puti). Putujući od Zagreba preko Sofije do Carigrada 1911. i Istrom 1912. i 1914, suosjećajno promatra živote malih ljudi, a pejsaž slika minuciozno i intimistički, iznoseći univerzalna razmišljanja te duhovite asocijacije. U opisima ostvaruje lirske ugođaje pune boja i slika, dok svijet svojih djela adekvatno ocrtava rječnikom u kojem preteže skromnost, minijaturnost i deminutivno izražavanje.
DJELA: Ženici. Zagreb 1902. — Zašto? Zagreb 1908. — Vidjeno i nevidjeno. Zagreb 1911. — Nasmijani udesi. Zagreb 1918, 19502. — Istarski puti. Zagreb 1919. — Sabrana djela, 1–2. Zagreb 1943. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 67. Zagreb 1966. — Pripovijetke i putopisi. Vinkovci 1997. — Ženik; Odbijalo. Zagreb 1997.
LIT.: (Prikazi knj. Ženici): B. Drechsler: Nada, 9(1903) 3, str. 38–39. — F. Zindl (F. Z.): Narodne novine, 69(1903) 19, str. 4. — J. Hranilović: Osvrt na hrvatsku beletristiku od g. 1900. do najnovijeg vremena. Hrvatsko kolo, 1(1905) 1, str. 362. — (Prikazi knj. Zašto?): J., Napredak, 49(1908) 9, str. 424–425. — I. Krnic, Narodne novine, 74(1908) 198, str. 1–2. — R. F. Magjer (Inv), Narodna obrana, 7(1908) 222, str. 3–4. — A. G. Matoš, Hrvatsko pravo, 14(1908) 3826, str. 1. — (K.), Srpski književni glasnik (Beograd), 22(1909) 11, str. 874–875. — (Prikazi knj. Vidjeno i nevidjeno): V. Gabarić (F. Jermolov), Savremenik, 6(1911) 11, str. 678. — Gösta, Hrvatski učiteljski dom, 4(1911) 23, str. 274–276. — Lj. Krajačić, Hrvatski pokret, 7(1911) 223, str. 13–14. — Z. Kveder (Z. K. J.), Agramer Tagblatt, 26(1911) 232, str. 2–3. — Z. Smrekar (Z. S.), Domaće ognjište, 11(1911) 11, str. 346–347. — (F. Sekonina): Češki glas o F. Horvatu-Kišu. Karlovac, 1(1912) 28, str. 1. — Dvadesetgodišnjica književnikovanja. Hrvatski pokret, 10(1914) 122, str. 5. — U. Donadini (U. D.): Sveta Matica. Kokot, 2(1917) 11/12, str. 186–190. — (Prikazi knj. Nasmijani udesi): N. Bartulović, Književni jug, 1(1918) I/10–11, str. 426–427. — U. Donadini (U. D.), Obzor, 59(1918) 165, str. 2. — A. Milčinović (And. M.), Novosti, 12(1918) 216, str. 2–3. — N. Polić, Primorske novine, 3(1918) 199, str. 1; 200, str. 2; 201, str. 2. — D. Prohaska (Dr. D. P.), Hrvatska njiva, 2(1918) 30, str. 517–518. — A. B. Šimić (A. B. Š.), Hrvatska prosvjeta, 5(1918) 4, str. 253–254. — K. Kovačić, Savremenik, 14(1919) 10, str. 27–29. — I. Šorli: Franjo Horvat Kiš, Istarski puti. Ljubljanski zvon, 40(1920) 3, str. 184–187. — D. Prohaska: Pregled savremene hrvatsko-srpske književnosti. Zagreb 1921, 225–226. — (Nekrolozi): Jutro (Ljubljana), 5(1924) 133, str. 3; Narodna prosveta (Beograd), 6(1924) 51, str. 3; Obzor, 65(1924) 150, str. 1; Zagreber Tagblatt, 39(1924) 130, str. 5. — S. Galogaža, Novosti, 18(1924) 154, str. 2. — h-, Hrvat, 6(1924) 1273, str. 2. — Jandraš, Slobodna tribuna, 4(1924) 540, str. 9. — Lj. Krajačić, Jedinstvo, 3(1924) 7, str. 1. — H. van Oreld, Vijenac, 2(1924) III/13–14, str. 440–441. — (S. Parmačević), Riječ, 5(1924) 129, str. 3–4. — J. Škavić, Jedinstvo, 3(1924) 8/9, str. 106–110. — I. Tomašić, Hrvatski učitelj, 4(1924) 6/7, str. 149. — S. Tomašić, Pokret, 4(1924) 92, str. 4. — V. Vukelić (Vkć), Der Morgen, 2(1924) 352, str. 6. — L. Žimbrek, Literatura, 1(1924) 3/4, str. 24. — Isti, Vijenac, 2(1924) III/21, str. 623–629; 22, str. 650–655. — M. Ogrizović: Hrvatski pripovjedači (4. izd. proširio I. Esih). Zagreb 1926, 78–81. — N. Polić: Život Franje Horvata Kiša poslije smrti. Novosti, 20(1926) 66, str. 8. — F. Crnčić: Kulturno-nacionalni i književni rad Franje Horvata-Kiša. Ibid., 28(1934) 223, str. 12. — mf: Povodom desetogodišnjice smrti Franje Horvata Kiša. 15 dana, 4(1934) 12/13, str. 199. — A. Barac: O Franji Horvatu Kišu (1876–1924). Glasnik jugoslavenskog profesorskog društva (Beograd), 16(1935) 11/12, str. 1039–1046. — M. Ujević: Plodovi srca i uma. Zagreb 1941, 504. — V. Cimerman (Vjera C.): Književni lik Franje Horvata Kiša. Hrvatski narod, 6(1944) 929, str. 8. — S. Gašparović: Zagorje u hrvatskoj književnosti. Nova Hrvatska, 4(1944) 74, str. 9. — N. Kesterčanek (-nek): Franjo Horvat Kiš, Sabrana djela. Hrvatski ženski list, 6(1944) 2/3, str. 13. — M. Selaković: Franjo Horvat-Kiš. Republika, 2(1946) 9/10, str. 831–840. — A. Barac: Veličina malenih. Zagreb 1947, 241–272. — A. Rojnić: Istra i djelo Franje Horvata Kiša. Republika, 6(1950) 10, str. 677–684. — M. Šicel: Pejzaž u funkciji kategorije vremena. Umjetnost riječi, 7(1963) 1, str. 71–78. — Isti: Putopisi Franje Horvata Kiša. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 6(1964) str. 5–17. — Isti: Franjo Horvat Kiš. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 76. Zagreb 1966, 199–208. — J. Lužina: Pripomene o Franji Horvatu Kišu. Kaj, 6(1973) 6, str. 67–69. — I. Frangeš: Povijest hrvatske književnosti. Zagreb 1987. — Isti: Geschichte der kroatischen Literatur. Köln—Weimar—Wien 1995. — D. Merkler: Hrvatski pripovjedači u doba moderne. Zagreb 1996, 145–148. — V. Brešić: Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb 1997, 599.
Miroslav Šicel (2002)
