HORVAT, Lavoslav

HORVAT, Lavoslav, arhitekt (Varaždinske Toplice, 27. IX. 1901 — Novi Marof, 4. X. 1989). Državnu srednju tehničku školu završio u Zagrebu 1922, arhitekturu diplomirao 1930. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (D. Ibler). Tijekom studija afirmirao se na javnim natječajima, prihvativši suvremeni »internacionalni stil« (natječajni projekti za poštu i poštansku štedionicu u Skoplju 1927, sa S. Planićem, I. nagrada; za Gradsku vijećnicu na Sušaku 1927, III. nagrada; za Okružni ured za osiguranje radnika u Beogradu 1929, I. nagrada). Projektant u atelieru R. Lubynskoga 1922–26, samostalni arhitekt od 1930. God. 1931–36. uglavnom boravi u Splitu, gdje izvodi kupalište Bačvice (1930–31), Banovinsku bolnicu (1930–31), na Firulama obiteljske kuće Čulić (1931–32), Čičin-Šain (1932), Ilić (1932), Kolbaet (1932) te crkvu Gospe od Zdravlja (1935–36). U Bolu na Braču izvodi Dominikansku gimnaziju (1931), a u Dubrovniku kupalište Ploče (1932–33), obiteljsku vilu B. Banca na Lapadu (1936) te palaču B. Banca na Pločama (1938–39, s H. Bilinićem). U Zagrebu radi vlastitu kuću na Tuškancu (Vijenac, kbr. 6, 1935) te s H. Bilinićem i Z. Kavurićem sudjeluje na izvedbi Meštrovićeva Doma umjetnosti (1934–38). Od 1945. radi na obnovi gradova i naselja u Ministarstvu građevina, a od 1946. u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu u Zagrebu na problemima industrijske arhitekture. God. 1954–62. vodi projektni biro Horvat–Bilinić, a 1962–73. radi u Arhitektonsko-projektnom zavodu. Izvodi tvornicu i predionicu konca »Dalmatinka« u Sinju (1946–73), tvornicu vagona i lokomotiva »Đuro Đaković« u Slavonskom Brodu (1947–48), zgradu Savezne industrijske komore na Terezijama u Beogradu (1954–58), hotel »Jugoslavija« u Novom Beogradu (1955–59), Pamučno-tekstilni kombinat Bahr-Dar u Etiopiji (1959–60), HE »Split« u Zakučcu kraj Omiša (1962–63), hotel »Belvedere« u Medulinu (1965–66). Sudjelovao i na natječajnim projektima za hotel »Lazareti« u Dubrovniku (1930, I. nagrada), Burzu rada u Splitu (1933, II. nagrada), koloniju vila u Strožancu kraj Splita (1932), Državnu štampariju u Beogradu (1933), Planinarski dom na Sljemenu kraj Zagreba (1935), Dom umjetnosti u Splitu (1937, s H. Bilinićem), vilu »Dubrovnik« (1938, s H. Bilinićem) i Regulacioni plan Dubrovnika (1939–40), potom za Palaču CK KPJ u Beogradu (1947, s M. Kauzlarićem i J. Seisselom, III. nagrada) i za hotel u Novom Beogradu (1947, uz konzultacije s M. Kauzlarićem, I. nagrada). U Zagrebu je predavao na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu 1948–59. te na Akademiji likovnih umjetnosti 1958–1973. Od 1951. dopisni, a od 1963. redoviti član JAZU. Poimajući arhitekturu kao društveno angažiranu umjetnost pristupio je likovnoj grupi Zemlja (1929–35) te je sudjelovao na njezinim izložbama u Zagrebu (1931–35), Sofiji (1934) i Beogradu (1935). Sudjelovao je i na izložbama arhitekture u Zagrebu (1930), Beogradu (1931) te Pola vijeka hrvatske umjetnosti u Zagrebu (1938). Pripadnik naraštaja koji je od kraja 1920-ih slijedio duh avangardne moderne arhitekture, djelujući u Dalmaciji nastojao je svojoj arhitekturi dati vrijednost regionalnog i nacionalnog izraza, istražujući primjenu novih oblika u posebnim klimatskim i pejzažnim uvjetima te ispitujući upotrijebljeni građevni materijal i autohtone arhitektonsko-urbanističke vrijednosti mediteranske regije. Dobitnik je nagrada za životno djelo »Vladimir Nazor« 1970. i »Viktor Kovačić« 1974.