HORVAT, Levin (Horvath), kolekcionar (Turnišće kraj Konjščine, 1855 — Zagreb, 5. I. 1922). Pripadnik plemićke obitelji Horvat od Svetog Petra. Prema Matičnoj knjizi krštenih župe Konjščina 1805–1857, kršten u »Cirkvenom ili Dolnoj Konščini« 15. VII. kao Levin Gustav. Gimnaziju polazio u Varaždinu 1865–73. Od 1894. perovođa je višeg razreda Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, 1906–12, vjerojatno i poslije, bio je vladinim tajnikom, dok se u nekrolozima spominje kao umirovljeni odsječni savjetnik. God. 1909–14. bio je ravnateljem zagrebačkog MUO. Unatoč kritikama zbog »čišćenja« zbirka i odveć lakog izlučivanja predmeta iz muzeja, činjenica jest da se fundus za Horvatova mandata stalno povećavao, a ukupna vrijednost muzejskih predmeta znatno podignula. Okolnosti njegova odlaska iz muzeja 1914. nisu sasvim jasne; uz oprez s oštrim zapiskom o njegovoj beskrupuloznosti (I. Kršnjavi), možda ih je ipak tražiti u opreci kolekcionar – muzejski ravnatelj. Njegovo je privatno poslovanje s muzejom, riječ je o prodaji ili razmjerno rijetkim darovima, bilo dugotrajno (prema Arhivu MUO, 1881–1920), a više puta je i posredovao u nabavkama za MUO (npr. zbirka J. Franka iz 1906). Prema sudu suvremenika, bio je vrstan poznavatelj i skupljač starina i umjetnina. O zbirci pokućstva, porculana, sitnih predmeta, ura, »gratulationskarata« i nekoliko slika u njegovu domu na zagrebačkome Gornjem gradu, G. Szabo sudi kao o vjerojatno najpoznatijoj i najcjenjenijoj u Zagrebu. Posebnu je pozornost javnosti izazvala izložba posavskog veziva koju je o Božiću 1910. H. priredio u svojem stanu. Zbirka je poslije postavljena u Beču i Haarlemu, a 1912 (tada već oko 930 predmeta) vlada ju je otkupila za MUO (čini se da je dijelom i prethodno, vladinim novcem, kupovana za muzej). Od osnutka zagrebačkoga Etnografskog muzeja 1919. zbirka je veziva (ističe se oko 2000 seoskih ženskih kapica, poculica), uz druge predmete kupljene od Horvata, dijelom njegova fundusa. H. se zanimao i za stare knjige, a povjesnici i izdavači vrela R. Lopašić i I. K. Tkalčić 1890-ih spominju isprave iz njegova »arhiva« ili »zbirke«. Čitavu je svoju zbirku oporučno ostavio MUO, gdje se dijelom i danas nalazi.
LIT.: (Izvješća Kraljevske gimnazije varaždinske 1866–1873). — Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika kraljevina Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1894–1912. — Izložba starog posavskog veziva. Narodne novine, 76(1910) 292, str. 3; 293. str. 3; 297, str. 2. — R. B.: Izložba starih posavskih veziva. Ibid., 77(1911) 1, str. 1. — Muzej za umjetnost i obrt. Ibid., 78(1912) 104, str. 3. — Levin pl. Horvath. Obzor, 63(1922) 6, str. 3. — (J. Matasović): Bilješke. Narodna starina, 1(1922) str. 91. — Đ. Szabo: O hrvatskim zbirkama i sabiračima. Ibid., str. 190–192. — M. Despot: Historijat postanka i razvoja »Muzeja za umjetnost i obrt« od 1880–1919 (rkp. u Zbirci rijetkosti NSK). Zagreb 1960, 35–38, 43–45. — I. Kršnjavi: Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 2. Zagreb 1986. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 2. Zagreb 1992. — Ž. Vujić: Sabirem dakle jesam: Levin Horvath. Muzeologija, 32(1995) str. 23–32. — S. Razum: Životopis Ivana Krstitelja Tkalčića. Tkalčić, 1(1997) str. 197, 229. — V. Maleković: Ravnatelji, kustosi i knjižničari Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu 1888–1919. U: Osnivači i prvi kustosi muzeja u Hrvatskoj. Osijek 1999, 235–236.
Vera Humski i Nikša Lučić (2002)
