HORVAT, Martin

HORVAT, Martin, ortoped i traumatolog (Muretinci, kraj Ptuja, 21. X. 1910 — Ljubljana, 17. III. 1972). Gimnaziju pohađao u Mariboru, a studij medicine započeo u Ljubljani te završio 1936. u Zagrebu. Radio je 1938–40. na kirurškom odjelu mariborske bolnice, a potom započinje specijalizaciju iz ortopedije u Zagrebu. God. 1941. deportiran je u Vrnjačku Banju kao liječnik Crvenoga križa u prihvatilištu i lječilištu za ratnu siročad i izbjeglice. Priključuje se partizanima, a po završetku rata djeluje kao kirurg u Armijskoj bolnici u Mariboru. God. 1946–47. liječnik je u vojnim lječilištima za koštano-zglobnu tuberkulozu u Ankaranu i Valdoltri, a po preseljenju tih bolnica u Rovinj u sastav Saveznog instituta za koštano-zglobnu tuberkulozu, prelazi u tu ustanovu te 1948. završava specijalizaciju iz ortopedije u Ljubljani i traumatologije u Beču. God. 1949. postaje ravnatelj Instituta u Rovinju (od 1954. Bolnica za koštano-zglobnu tuberkulozu, od 1971. Bolnica za ortopedsku kirurgiju i rehabilitaciju, koja od 1973. nosi ime »Prim. dr. Martin Horvat«) i vodi ga do kraja života. Kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije usavršavao se 1953–54. u nekoliko europskih ortopedskih središta. Također je vodio stručni nadzor nad Bolnicom za osteo-artikularnu tuberkulozu u Ohridu, ali nije prihvatio poziv Medicinskog fakulteta u Skoplju da preuzme i ortopedsku kliniku i katedru. Organizirao je preventivno-ortopedsku službu u području zapadne Istre, napose u smislu ranog otkrivanja i liječenja prirodnih mana koštano-zglobnog sustava. Posebnu je pozornost poklanjao rehabilitaciji nakon prometnih i industrijskih trauma te je radio na sudskomedicinskom vještačenju ozljeda lokomotornog sustava. U bolnici je uredio međunarodni centar za rehabilitaciju paraplegičara te školu za bolničare i fizioterapeute. Afirmirao je našu ortopediju u svijetu, organizirao u nas nekoliko međunarodnih simpozija, promicao zdravstveni turizam. — Napose se bavio etiopatogenezom, ranom dijagnostikom, prevencijom te konzervativnim i kirurškim liječenjem osteo-artikularne tuberkuloze. Bio je začetnik aktivne kirurške terapije te bolesti kao i jedan od pionira suvremene ortopedske kirurgije i koštano-zglobne traumatologije. Proučavao je regeneraciju zglobne hrskavice te je radio na artrodezi zgloba kuka i artroplastici. Predložio je originalnu metodu operativnog liječenja pseudoartroze te metodu transpozicije trohantera kao nadomjestak za razorenu glavicu bedrene kosti. Bavio se konzerviranjem koštanih transplantata i njihovom praktičnom primjenom u ortopedskoj kirurgiji. Uz kiruršku, zalagao se za radnu terapiju, higijensko-dijetetske mjere i klimatoterapiju kod osteo-artikularne tuberkuloze. Proučavao je zdravstvenu kulturu Istre u prošlosti, posebice razvoj kirurgije i ortopedije. Bavio se i športskom medicinom, napose utjecajem tjelesnoga gibanja na lokomotorni sustav te predavao na Visokoj školi za fizičku kulturu u Ljubljani. Radove je objavljivao u časopisima Zdravstveni vestnik (Ljubljana 1947, 1957), Tuberkuloza (1949, 1951, 1954, 1966), Narodno zdravlje (1953), Športnomedicinske objave (Ljubljana 1955), Medicinski glasnik (1956), Wiener medizinische Wochenschrift (1957), Medicinski pregled (1960), Medicina (1967), Acta chirurgica Iugoslavica (Beograd 1967, 1969), Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae (Beograd 1968) i brojnim kongresnim zbornicima.