HORVAT, Nikola, građevinski inženjer (Zemun, 6. XI. 1908 — Zagreb, 26. IX. 1992). Sin Pavla, građevinara i geodeta. U Zagrebu završio gimnaziju 1926. i diplomirao 1933. na Građevinskom odjelu Tehničkog fakulteta. Od 1933. do 1943. radio u državnoj službi u tehničkim odjelima Sušak, Slavonska Požega, Banja Luka, Crikvenica i u Banskoj upravi u Zagrebu, a 1945–51. u građevinskom poduzeću »Udarnik«, Ministarstvu građevina NRH, Direkciji za autoput i Inženjerskom projektnom zavodu u Zagrebu. Od 1951. radio kao stariji asistent na katedri za geotehniku Građevinskog odjela Tehničkog fakulteta, gdje se 1958. habilitirao i stekao zvanje naslovnog docenta. God. 1965. izabran je u zvanje izvanrednog profesora Građevinskog fakulteta za predmete zemljani radovi, tuneli i aerodromi. Područje njegove djelatnosti jest primijenjena geomehanika kod projektiranja i izgradnje prometnih objekata, temeljenja objekata visokogradnje i sanacije klizišta. Sudjelovao je u projektiranju i izgradnji jadranske ceste Kraljevica—Novi Vinodolski—Klenovica 1936–43, autoputa Zagreb—Novska 1945–47, zračnih pristaništa Zemunik 1953, Pleso 1954–57, Dubrovnik 1957–60. i Krk 1968, tunela Dolje, Medvednica 1947–50, Ljubija 1968, Ivangrad 1968–69, Sozina 1970. i Lovćen 1970. te u istražnim radovima na izvoru Gradole u dolini rijeke Mirne 1968. i pri temeljenju televizijskog tornja na Sljemenu 1959. Surađivao u časopisima Građevinar (1953, 1960–61), Ceste i mostovi (1955–57, 1970) i u Zborniku Građevinskog fakulteta (1972–73). Napisao skripta Trasiranje i građenje cesta (Zagreb 1948) i Proctorova metoda (Zagreb 1963).
LIT.: J. Radolović: In memoriam Prof. Nikola Horvat dipl. inž. građ. (1908–1992). Građevinar, 45(1993) 1, str. 51.
Aleksandar Klemenčić (2002)
