HORVAT, Pavao

HORVAT, Pavao (Horváthy, Horwathy, Horvaty; Paulus), biskup i jedan od vođa protudvorskog pokreta 1384–94 (? — ?). Zagrebačkim je biskupom od 1379. U rujnu 1380. osnovao je bratovštinu za sretnu smrt, a poznato je i da je dao sastaviti danas izgubljeni najstariji poznati popis dragocjenosti zagrebačke katedrale. Uz pečuškoga biskupa Valentina Alšanskog, predvodio je hrvatsko-ugarsku delegaciju na mirovnim pregovorima s Mlečanima u Torinu 1381. Prema nekim svjedočanstvima, tada je iz Mletaka u Ugarsku donio relikvije sv. Pavla pustinjaka. Nakon smrti kralja Ludovika 1382. nakratko izbiva iz politike. Na hodočašću je u Svetoj zemlji 1383–84. Uz S. Lackovića i N. Széchya, u kolovozu 1384. spominje se kao začetnik pokreta protiv Ludovikove nasljednice Marije i njezine majke Elizabete te palatina N. Gorjanskog. H. ustanike – među kojima su i njegova braća Ivaniš i Ladislav te bivši vranski prior I. Paližna – podupire prihodima svoje biskupije. Iako je 1385. u Požegi došlo do sporazuma između kraljica i ustanika, što je i H. objavio građanima Požuna 16. V, on ubrzo odlazi u Napulj ponuditi krunu Ludovikovu rođaku Karlu Dračkom, kojega po povratku u jesen 1385. u Zagrebu i ugošćuje. Uz potporu protivnika kraljica, Karlo je 31. XII. okrunjen za hrvatsko-ugarskoga kralja (Karlo II), ali je već 7. II. 1386. po narudžbi Elizabete i Gorjanskog na njega izvršen atentat. Po njegovoj smrti pokret protiv kraljica još je snažniji. H. je svrgnut s biskupske stolice, na kojoj se 4. VI. spominje Ivan Smilo. Kraljice su s brojnim pristašama u srpnju 1386. zarobljene kraj Gorjana, a palatin Gorjanski ubijen. U veljači 1387. H. u Napulju pokušava nagovoriti Karlova sina Ladislava Napuljskog da preuzme hrvatsko-ugarsko prijestolje, dok borbu protiv ustanika počinje predvoditi Marijin muž Žigmund Luksemburgovac, okrunjen za kralja 31. III. 1387. Kraljica Marija u lipnju je oslobođena, a 14. IX. 1387. posjede Horvatâ predala je Gorjanskima. Kako bi Ladislava Napuljskog potaknuo na jače djelovanje, H. odlazi u diplomatsku misiju u Napulj 1389. te ponovno nakon smrti savezničkoga bosanskoga kralja Tvrtka I. Kotromanića u veljači ili ožujku 1391. Protudvorski pokret ipak postupno slabi, osobito nakon sporazuma novoga bosanskoga kralja Stjepana Dabiše sa Žigmundom u Đakovu u srpnju 1393. U kolovozu 1394. Žigmund zauzima uporište Horvata Dobor na Usori i zarobljuje Ivaniša i Pavla. Okolnosti u kojima je H. umro nisu poznate. Pretpostavlja se da mu je zbog biskupske časti bio pošteđen život te da je umro u nekom samostanu. Manje je vjerojatno da je završio u progonstvu, jer dvor ne bi riskirao puštanje tako opasna protivnika.