HORVAT, Petar

HORVAT, Petar (Horvath), političar (?, 1819 — ?, 1886). Podrijetlom iz plemićke obitelji Horvat od Svetog Petra, bio je posjednikom imanja Budinšćina u Hrvatskom zagorju, vlasnikom kuće u Varaždinu i, vjerojatno, u Zagrebu. U njegovu su političkom djelovanju razvidna dva oprečna razdoblja: do i nakon 1848. Prihvativši ilirsku ideju, bio je među narodnjacima koji su se u Varaždinskoj županiji već 1841. sukobljavali s mađaronima. God. 1848. zastupnikom je kotara Zlatar u Hrvatskom saboru; kao zastupnik Varaždinske županije (uz I. Kukuljevića Sakcinskog), u lipnju te godine putovao je s banom J. Jelačićem kralju u Innsbruck, a istodobno je bio izabran u saborski odbor za izradu osnove o budućoj vladi Trojedne kraljevine, osnove o novom saborskom izbornom redu i osnove o uređenju sabora, u odbor za uređenje županija te imenovan u povjerenstvo koje je trebalo istražiti ulogu Lj. Gaja u zagrebačkoj aferi s Milošom Obrenovićem. Prema korespondenciji bana Jelačića i Banskoga vijeća 1849–50, H. je bio poklisar na posljednjem Ugarskom saboru; na »buntovnome madjarskome saboru« zadržao se do siječnja 1849. zbog čega je utamničen pod optužbom uvrede veličanstva. Kako je već bio otpravljen pred ratni sud, njegova molba Jelačiću da ga oslobodi poslana je u Požun i Peštu, a nakon što se »očistio« pred Sudbenim stolom Varaždinske županije, Bansko je vijeće 21. III. 1850. banu predložilo da ga oslobodi, skine sekvestar s njegova imutka i vrati mu ga. Epizoda uvodi u drugo, unionističko razdoblje Horvatova političkog djelovanja. Bio je mihovljanskim saborskim zastupnikom 1861. i 1865–67, varaždinskim 1868–71. i zlatarskim 1872–75, a 1878–81. i potpredsjednikom Sabora. U čitavom tom razdoblju dosljedno se zauzimao za čvršći savez s Ugarskom. Zapažen je njegov istup u Saboru 1861. kada se zauzeo za biranje krajiških zastupnika u saborski »graničarski odbor« koji je trebao riješiti pitanje sjedinjenja Vojne krajine. Bio je sudionikom Banske konferencije o željezničkom pitanju 20–22. VIII. 1862, na kojoj su se usklađivala gledišta o budućoj željezničkoj mreži, te članom regnikolarne deputacije u pregovorima o reviziji Hrvatsko-ugarske nagodbe 1872–73. U kolovozu 1872. protiv njega je javno prosvjedovala varaždinska narodnjačka mladež (bili su to prvi ulični prosvjedi u Varaždinu). H. je 1860-ih obnašao službu podžupana Varaždinske županije, a 1869–70. bio je njezinim upraviteljem. U razdoblju 1871–73. spominje se kao oficijal u pomoćnom uredu Banskog stola u Zagrebu. God. 1861. u Varaždinu je tiskao prigodnicu u povodu uvođenja Ivana Nepomuka III. Erdődyja u dužnost varaždinskoga velikog župana, a u literaturi je (J. Janković) zabilježen i njegov pozdravni govor R. Rubidu Zichyju u istoj prigodi 1886. Da bi se obranio od prigovora za navodne zloporabe u poslu oko željezničke pruge Čakovec—Varaždin —Zaprešić, u Varaždinu je 1872. tiskao i brošuru Razjasnenja Petra Horvata na osvadu Dragutina Pusta u poslu Varaždinske železnice. Znatne novčane priloge darovao za osnivanje kazališta i književnog društva, za Narodni muzej i Maticu ilirsku te bio podupirućim članom Društva za povjesnicu jugoslavensku.