HOST, Josip Vincent, botaničar (Rijeka, 14. III. 1755 — Zagreb, 14. IV. 1836). Isusovačku školu polazio u Rijeci, potom napustio isusovački kolegij te postao svjetovni svećenik i učitelj. God. 1777. javno je obranio radnju iz crkvene povijesti u riječkoj Kraljevskoj akademiji, a 1782–89. bio učitelj u riječkoj gradskoj ili narodnoj školi. Neko vrijeme službovao je kao kapelan u riječkoj Veloj crikvi, potom prešao za profesora na bogoslovnom učilištu te istovremeno studirao botaniku i nautiku. Po odluci austrijskog cara, koji ga je osobno poznavao i cijenio kao školovana botaničara, 1780-ih postao je kapelan na brodu »Fürst Kaunitz«, koji je trebao obaviti znanstveno putovanje u Ameriku, ali je spletom okolnosti stigao samo do Sredozemnog mora. Oko 1792. H. postaje tajnikom tršćanskog biskupa Sigismunda Antona von Hohenwarta, a po imenovanju biskupa bečkim nadbiskupom odlazi s njim u Beč gdje je 1794–1806. tajnik pri vojnom Konzistoriju. Najveći dio na putovanjima po Furlaniji, Štajerskoj, Istri, Dalmaciji i Albaniji skupljenih biljaka, oko 600 vrsta, šalje u Beč, najvjerojatnije svom bratiću N. T. Hostu, koji u predgovoru svoga djela Flora Austriaca navodi da su »J. Host i Franz Portenschlag-Ledermayer bilinarili Dalmacijom i jadranskim otocima po nalogu i o trošku cara Franje I. te da su svojim nalazima divno obogatili katalog austrijskog bilja«. Tijekom putovanja Istrom i Dalmacijom vodio je dnevnik, u kojem opisuje svoje botaničko putovanje današnjim Slovenskim i Hrvatskim primorjem od ljeta 1801. do ljeta 1802. Uz mnogo florističkih donosi i niz ekonomskih, demografskih, etnomedicinskih i povijesnih podataka. Te su njegove bilješke ostale u rukopisu sve do 1993. kada ih je izdao riječki ogranak MH. God. 1806, zbog prinosa i zasluga na znanstvenom polju, imenovan je kanonikom u Zagrebu. Zagrebački ga je Kaptol 1809. poslao u Budimpeštu radi povrata kaptolskog arhiva, 1813–16. upravljao je Plemićkim konviktom u Zagrebu, a 1822. bio je član hrvatskog poslanstva na Kongresu europskih vladara i diplomata u Veroni. God. 1827. postao je dubički arhiđakon i opat Svetog Andrije u Bistrici, a 1835. kustos zagrebačke katedrale. Uza sva imenovanja i povjerene mu dužnosti nije zanemario botanički rad, a u svojoj je kući u Vlaškoj ulici uredio botanički vrt za koji je pojedine primjerke naručivao iz Pariza. Njegovi su posmrtni ostaci pokopani u kripti zagrebačke katedrale.
DJELA: Viaggio botanico nell’Istria, Isole del Quarnero, e nella Dalmazia, incominciato il di 14 d’Agosto1801 e terminato il di 6 d’Agosto 1802 – Botanički put po Istri, Kvarnerskim otocima i Dalmaciji, započet 14. kolovoza 1801, a dovršen 6. kolovoza 1802. Rijeka 1993.
LIT.: Lj. Rossi: Hrvatsko primorje s bilinskog gledišta. Vienac, 9(1877) 43, str. 700–704. — L. M. Torcoletti: Scrittori Fiumani. Fiume 1911. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Kaptolskom arhivu, Zagreb, str. 928–930). — T. Blažeković: Dva zaslužna Riječana. Otkrića, 1(1954) 8, str. 644. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — J. Balabanić: O botaničkom putovanju Josipa Hosta u Istru, na Kvarnerske otoke i u Dalmaciju (1801–1802), s posebnim osvrtom na njegovo istraživanje Raba. Rapski zbornik. Zagreb 1987, 77–82. — P. Šolić: Znameniti riječki prirodoslovci – zaboravljeni u svojem gradu. Priroda, 81(1991) 5/6, str. 11–12. — K. Čvrljak: Riječanin Josip Host (1755–1836) i njegov botanički itinerar 1801–1802. po Istri i Dalmaciji. U: J. Host, Botanički put. Rijeka 1993, 147–223.
Tatjana Blažeković (2002)
