HRANILOVIĆ, Hinko

HRANILOVIĆ, Hinko, geograf (Zagreb, 14. VI. 1860 — Zagreb, 15. IV. 1922). Gimnaziju završio u Zagrebu, potom 1878–85. studirao geografiju, povijest i filozofiju na sveučilištima u Grazu, Beču, Berlinu i Oxfordu. Doktorirao 1887. iz područja fizičke geografije u Grazu. Geografiju i povijest predavao u gimnazijama u Zemunu, Rijeci i Zagrebu. Asistentom P. Matkovića na katedri za geografiju Mudroslovnog fakulteta u Zagrebu postao 1892; 1893. habilitirao se u docenta, a 1908. postao redoviti profesor. Od 1893. do 1918. obavljao je i dužnost predstojnika katedre za geografiju; upravo je u tom razdoblju hrvatska geografija, na temeljima njemačke geografske škole, ostvarila veliki napredak. Uz Matkovića i Alfonza Heinza, H. je bio jedan od utemeljitelja Geografskog društva u Zagrebu 1897, najstarije geografske strukovne udruge na slavenskom Jugu. Bavio se ponajprije fizičkom geografijom, posebice geomorfologijom, hidrogeografijom i klimatologijom. Znanstvene radove objavljivao je u austrijskoj i njemačkoj periodici te u Glasniku Hrvatskoga naravoslovnoga družtva (1895–96, 1898, 1900–04), Radu JAZU (1896, 28), Vjestniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva (1899), a radove o nastavnim pitanjima, fizičkoj kulturi i školskoj higijeni, organizaciji školstva te putopise u Gimnastici (1891–93, 1895, 1897–98), Nastavnom vjesniku (1891–96, 1902, 1908, 1910), Hrvatskom učitelju (1892–95), Narodnim novinama (1892, 1894, 1897–99, 1902, 1904, 1906, 1909–12), Jedinstvu (1894), Hrvatskom planinaru (1898, 1904–06), Prosvjeti (1898, 1901), Viencu (1899), Lovoru (1900), Hrvatskom trgovačkom listu (1901), Obzoru (1901), Preporodu (1905, 1915), Hrvatskoj (1907), Agramer Tagblattu (1908), Jutarnjem listu (1910, 1913–14). Uredio je hrvatsko izd. Kozennova geografičkog atlasa (1900, 1911², s J. Modestinom). S D. Hircom, 1900. pokreće izdavanje Zemljopisa Hrvatske u nastavcima; do 1904. tiskano 15 knjižica, kada odustaje od suradnje, a 1905. objavljena je opsežna zemljopisna sinteza Prirodni zemljopis Hrvatske koju su supotpisali Hranilović i Hirc uz suradnju još desetak istaknutih stručnjaka. Bio je odbornikom Hrvatskog sokola u Zagrebu.