HRANILOVIĆ, Janko

HRANILOVIĆ, Janko, kemijski inženjer (Sošice, 6. IV. 1921). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1939, diplomirao 1947. te 1975. doktorirao tezom Prilog studiju organske elektrosinteze s osvrtom na primjenu u farmaceutskoj industriji na Tehnološkom fakultetu (danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije). Nakon studija radio u Zavodu za agroekologiju do 1959. te od 1960. do umirovljenja 1982. u tvornici »Pliva« na čelu fizikalno-mikroanalitičkog laboratorija pa Odjela za fizikalnu kemiju Istraživačkog instituta. Bavio se istraživanjem fizikalno-kemijskih svojstava zemljišta radi pedološkog kartiranja Hrvatske. Uvodeći instrumentalne metode u analizu farmaceutskih sirovina i intermedijera te praćenje sintetskih procesa, izradio je više postupaka organske elektrokemijske sinteze posebice sulfonamida, vitamina i antibiotika. Iz toga područja priznato mu je 10 patenata. Rezultate istraživanja objavljivao je u zbornicima skupova i u periodicima Biljna proizvodnja (1953), Zemljište i biljka (Beograd 1954), Acta pharmaceutica Jugoslavica (1967, 1976–77), Electrochemical Technology (New York 1968), Croatica chemica acta (1971–73), Glasnik Srpskog hemijskog društva (Beograd 1971), Tetrahedron Letters (London 1971), Kemija u industriji (1975), Acta pharmaceutica Suecica (Stockholm 1976). Suautor je izdanja Ekološki uvjeti poljoprivredne proizvodnje Istočne Slavonije i Baranje (Zagreb 1952) i Tla Međimurja (Zagreb 1956).