HRANILOVIĆ, Makso

traži dalje ...

HRANILOVIĆ, Makso, inženjer šumarstva (Dišnik kraj Garešnice, 2. VIII. 1901 — Buenos Aires, 10. IV. 1976). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1919. i studij šumarstva 1925. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu. Od 1928. radio u šumariji Trnjani u Đakovačkoj biskupiji, od 1929. u Šumskoj upravi Vrhovine, 1933. postaje kotarskim šumarskim referentom u Požegi, a od 1938. šumarski je savjetnik u Đakovu i za NDH šef Odsjeka za nedržavne šume u Ministarstvu šuma i rudnika. U svibnju 1945. napušta domovinu te, nakon trogodišnjeg boravka u izbjegličkim logorima u Italiji, dolazi u Argentinu. Kako su dotada u Argentini poslove šumarstva obavljali agronomi, H. i ostali hrvatski šumari emigranti bili su prvi šumarski stručnjaci. Od 1948. do umirovljenja 1976. H. je u Administraciji državnih šuma Ministarstva poljodjelstva i stočarstva radio na uređenju, odn. izradbi gospodarskih osnova za šume sjevernih provincija Chaco i Misiones, površine oko 86 000 ha, te izradio velik broj studija na španjolskom jeziku u kojima je dao smjernice uzgoja, zaštite i racionalnog iskorišćivanja šuma. Njegov je stručni prinos istaknut u argentinskom Senatu 1991. prigodom priznanja neovisnosti Hrvatske i Slovenije.

LIT.: J. Borošić: Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika. Beograd 1933. — I. Rojnica: Prikaz povijesti Argentine i doprinos Hrvata. Buenos Aires 1974, 207–211. — M. Sinovčić: Hrvati u Argentini i njihov doprinos hrvatskoj kulturi. Buenos Aires 1991. — S. Hranilović i O. Piškorić: Doprinos hrvatskih šumara argentinskom šumarstvu. Šumarski list, 119(1995) 11/12, str. 415–427.
 
Oskar Piškorić (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HRANILOVIĆ, Makso. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 8.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/hranilovic-makso>.