HRANILOVIĆ, Nikola

HRANILOVIĆ, Nikola (Vladimir), svećenik (Sošice, 29. IX. 1822 — Sošice, 23. VI. 1864). Polazio klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1835–41, pitomac grkokatoličkog sjemeništa 1837–41, potom studirao na Filozofskom fakultetu 1841–43. i Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu koji je završio 1847. Za svećenika zaređen 1849, pa imenovan vrličkim župnikom. Od 1851. župnik u Kričkama i grkokatolički vikar za Dalmaciju, od 1858. biskupski vikar u Osijeku, a od 1861. župnik u Sošicama. Kao pristaša narodnog preporoda, u Grkokatoličkom sjemeništu osnovao je 1839. Ilirsko društvo čiji je potpredsjednik 1844–45. te predsjednik 1845–47. Veći broj njegovih radova, prvenstveno domoljubnih pjesama, nalazi se u zapisnicima društva iz 1839–47, objavljenim u Arhivskom vjesniku 1970. Poslije je član Društva za jugoslavensku povjesnicu i starine u Zagrebu (od 1857). Prve je pjesme objavio u zborniku Slava ljepote (1843), potom je surađivao u periodicima Danica (1843–46), Zora dalmatinska (1844), Bačka vila (1845), Pozor (1861). U svojim člancima u Pozoru zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i za uvođenje hrvatskog jezika kao službenoga u Dalmaciji. Sa slovačkoga je preveo nekoliko pjesama iz zbirke Slavy dcera (Kći Slavije) J. Kollara. Radove je nakon 1842. potpisivao imenom Vladimir, a služio se i pseudonimima Ljubomir Slavjančić, Ilir iz Horvatske, Mosečanin, Vladimir Žumberčanski.