HRANILOVIĆ, Slavko, inženjer šumarstva (Pećno, Žumberak, 28. XI. 1914). Klasičnu gimnaziju završava 1932. u Zagrebu, a šumarstvo studira na poljoprivredno-šumarskim fakultetima u Zemunu i Zagrebu, gdje i diplomira 1941. Po diplomiranju radi pri vlastelinstvu Đakovačke biskupije, a potom u Ravnateljstvu šuma u Novoj Gradiški. God. 1945. napušta domovinu i, nakon boravka u izbjegličkom logoru Fermo kraj Ancone, odlazi 1947. u Argentinu. Najprije radi u Ministarstvu javnih radova, a 1948. prelazi u Ministarstvo poljodjelstva i stočarstva u Buenos Airesu. Do 1950. radi u komisijama za inventarizaciju i uređivanje šuma u provincijama Chaco i Misiones, a potom je premješten u El Bolsón gdje je ravnatelj za šumarstvo u provicijama Rio Negro, Chubut i Nequem. God. 1960. imenovan je tamošnjim koordinatorom upravljanja šumama, a istodobno je tehnički savjetnik u Ministarstvu za ekonomiju provincije Chubut. God. 1979. boravio je u Hrvatskoj i Sloveniji radi upoznavanja laganih pokretnih žičara i mogućnosti njihove primjene u teško pristupačnim brdskim šumama Argentine. Umirovljen je 1986, a 1994. se vraća u Hrvatsku. Uz redovite dužnosti niz je godina vodio i dvomjesečnu praksu za studente završnih godina šumarstva Sveučilišta u La Plati. Među brojnim studijama glavne su one o problematici šuma u patagonskim Cordillerima i o načinu prevencije šumskih požara. O pojedinim temama pisao je u stručnim časopisima. Njegov je stručni prinos istaknut u argentinskom Senatu 1991. prigodom priznanja Hrvatske i Slovenije.
LIT.: I. Rojnica: Prikaz povijesti Argentine i doprinos Hrvata. Buenos Aires 1974, 207–211. — M. Sinovčić: Hrvati u Argentini i njihov doprinos hrvatskoj kulturi. Buenos Aires 1991. — S. Hranilović i O. Piškorić: Doprinos hrvatskih šumara argentinskom šumarstvu. Šumarski list, 119(1995) 11/12, str. 415–427.
Oskar Piškorić (2002)
