HRANKOVIĆ, Dujam (Crancovich, Cranchis, De Chranchis, De Cranchis, Krančić, Kranković; Dodinus, Doimo, Domnius, Domnus, Doymus, Dujmo), povjesnik (Gradac na Braču, druga pol. XIV. st. — Hvar?, potkraj 1421. ili na poč. 1422). Rodom iz danas nepostojećega bračkog naselja; bio je brački natpop, župnik u Nerežišćima i zamjenik hvarskog biskupa Jurja na Braču. Sudjelovao je u pripremi obnove crkve i posjeda bivših benediktinaca u Povljima te pribivao svečanoj restauraciji 26. IV. 1415. Hvarskim biskupom imenovao ga je papa Martin V. 14. III. 1421. God. 1405. na latinskom je jeziku napisao dosad najraniji poznati spis o bračkoj prošlosti, Braciae insulae descriptio, kojemu je dio (nekoliko prvih stranica s lakunama) 1783. pronašao i potom objavio A. Ciccarelli. Prema V. Brunelliju, koji je – prije no što je u II. svjetskom ratu izgorjela zadarska gimnazijska biblioteka – vidio Ciccarellijev prijepis teksta, puni je naslov djela Descriptio insulae Brachiae facta a Domnio de Cranchis eiusdem archipresbytero anno Domini 1405. Spis ukratko opisuje zemljopisni smještaj otoka, njegove prirodne značajke, naselja, stanovništvo i suvremene političke prilike, potom prikazuje grčko, rimsko i bizantsko razdoblje otočne povijesti, pri čem isprepleće legendarne i autentične podatke. Posljednji sačuvani odlomci govore o sukobima Neretvana i Mlečana. Kao izvore H. navodi neimenovane rukopise, neki spis natpopa Stojše (danas nepoznatoga) i stare spise svoje obitelji, za koju tvrdi da potječe iz Salone. Iako ne donosi kronološke odrednice, Descriptio je vrijedan izvor podataka za ranu bračku povijest, kao i za Brač Hrankovićeva doba, posebice u dijelu u kojem se bavi bračkim naseljima. K tomu svjedoči o ranom humanističkom zanimanju za zavičajnu povijest i epigrafiku. Osobito je zanimljiv latinski natpis, koji je H., prema vlastitoj tvrdnji, prepisao s kamenih odlomaka u Škripu, a govori o građanima Epetija i Salone koji su na Braču ponovo izgradili nekoć zapušten grad za svoj stan. Danas izgubljen, natpis trajno privlači pozornost u historiografiji: datira se u VII. st., a uza sav oprez pri procjeni autentičnosti, većinom se drži da je mogao postojati u Škripu, no da ga je H. zacijelo ponešto gramatički dotjerao i stilizirao u skladu s humanističkim zahtjevima. Osim Ciccarellija, koji ga vrlo cijeni, Hrankovićevim su se spisom služili brački kroničari i povjesničari od V. Prodića i njegove Cronica dell’isola della Brazza iz XVII. st. do naših dana. — Iz Ljubićeva vremena potječe krivo datiranje spisa u 1505, povremeno nekritički prihvaćeno u kasnijoj literaturi. I. Kukuljević Sakcinski pogrešno navodi da bi H. bio napisao i elegije te druge pjesme u slavu bosanske kraljice Katarine; kako se Katarina rodila o. 1424, vjerojatno ga je pomiješao s M. Nižetićem, za kojega je Ciccarelli zabilježio da je o. 1480. napisao elegije i druge pjesme u kraljičinu čast.
DJELA: Braciae insulae descriptio. U: A. Ciccarelli, Osservazioni sull’isola della Brazza, e sopra quella nobiltà. Venezia 1802, 91–94; K. Kadlec, Statut i reformacije otoka Brača. Zagreb 1926, 201–203; Legende i kronike (prijevod i latinski tekst). Split 1977, 207–210, 217–220.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 254. — A. Ciccarelli: Osservazioni sull’isola della Brazza, e sopra quella nobiltà. Venezia 1802, 16–17, 39 (prijevod Zapažanja o otoku Braču. Beograd—Bol 1982, 34, 56). — Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 92. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 206. — G. Ferrari-Cupilli: Cenni biografici di alcuni uomini illustri della Dalmazia. Zara 1887, 56. — V. Brunelli: Andrea Ciccarelli. Scintille, 3(1888–89) 13/14, str. 1. — F. Radić: Sredovječna bazilika S. Duha u Škripu na otoku Braču. Starohrvatska prosvjeta, 2(1896) str. 105. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1898, 418. — V. Brunelli: Catalogo sistematico dell’ i. r. biblioteca ginnasiale-provinciale di Zara. Programma dell’ i. r. ginnasio superiore di Zara, 45(1901–02) str. 39. — K. Jireček: Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters, 1. Wien 1901, 30. — F. Bulić i J. Bervaldi: Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih nadbiskupa (od razorenja Solina do polovice XI. v.). Zagreb 1912–1913, 148–149. — F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925, 284. — I. Ostojić: Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Split 1934, 69. — A. Jutronić: Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1950, 34, str. 19, 228. — Isti: Dujam Hranković i njegov »Opis otoka Brača« iz godine 1405. Brački zbornik, 1954, 2, str. 105–116. — D. Vrsalović: Povijest otoka Brača. Ibid., 1968, 6, str. 18, 20, 30, 53, 125–126, 201, 288, 403. — A. Jutronić: Iz kulturne prošlosti Brača. Split 1970, 5–22. — Šematizam Hvarske biskupije. Hvar 1976, 11. — V. Gligo: (Predgovor prijevodu). U: Legende i kronike. Split 1977, 205–206. — Isti: (Predgovor). U: A. Ciccarelli, Zapažanja o otoku Braču. Beograd—Bol 1982, 21. — J. Kovačić: Zapisi o crkvama u Hvaru. Hvar 1982, 282. — R. Mihaljčić i L. Steindorff: Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Ende des 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts. Wiesbaden 1982, 79. — Repertorium fontium historiae medii aevi, 5. Romae 1984. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 1. Zagreb 1992. — I. Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. — V. Delonga: Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split 1996. — R. Katičić: Litterarum studia. Zagreb 1998, 243–244. — D. Farlati: Hvarski biskupi. Mogućnosti, 46(1999) 4/6, str. 100–101.
Bratislav Lučin (2002)
