HRAZDIRA, Ćiril Metod (Cyril Metoděj), skladatelj i dirigent (Rájec, 16. I. 1868 — Brno, 3. XII. 1926). Glazbenu izobrazbu stekao 1886–88. u L. Janáčeka u Orguljaškoj školi u Brnu. God. 1891–98. i 1901. bio zborovođa u Ostravi, 1899. kapelnik vojne glazbe u Sevastopolju; 1903–07. operni dirigent Narodnoga kazališta u Brnu, gdje 1904. praizvodi Janáčekovu Jenufu i svoju operu Ječmínek. Od 1909. djeluje u Splitu, uz kraće prekide, sve do 1925. Najprije je do 1911. dirigent katedralnog zbora i splitske Narodne glazbe, 1912. dirigent Slovenske filharmonije u Ljubljani, 1913–14. dirigira izvedbama opera i opereta u HNK u Zagrebu. Vrativši se u Split, od 1914. vodi Splitsko muzikalno društvo »Zvonimir«, uz to je dirigent Narodne glazbe i Orkestra ljubitelja glazbene umjetnosti, a od 1919. i Splitske filharmonije. Usporedo je poučavao glazbene predmete u splitskoj klasičnoj gimnaziji (1910–11), potom u glazbenoj školi »Zvonimira« i u vlastitoj privatnoj školi. Uz koncerte, potkraj 1915. izveo je prvi put u Splitu s domaćim glazbenicima opernu predstavu U zdencu (V. Blodek). Po osnutku Narodnog pozorišta za Dalmaciju 1921. postavlja sa zborom »Zvonimir«, orkestrom Vojne muzike i Splitskom filharmonijom opere i operete Ivicu i Maricu (E. Humperdinck), odlomke Fausta (C. Gounod), Mam’zelle Nitouche (Hervé), Ševu (F. Lehár) i prvu operetu I. Tijardovića Pierrot Ilo (1922). God. 1916. s ansamblom »Zvonimir« izveo program skladba A. Dobronića, F. Lhotke, I. Bajića, S. Hristića, R. Tollingera i vlastitih, a 1918. predstavio je zbornu skladbu svog učenika J. Gotovca Aj, moj Mijo. Ostavio je oko 100 djela, orkestralnih, vokalnih (kantate, zborovi, solo-popijevke), crkvenih te opere, operete i scensku glazbu. Stilski, sljedbenik češkoga romantičkog nacionalnog izraza. Skladao je i za splitsku okolinu i ansamble unoseći u svoja djela i obilježja hrvatskog folklora. Svojim je visokoprofesionalnim djelovanjem bitno pridonio uzdizanju glazbene kulture i odgoja u Splitu, a promičući skladbe nacionalnih obilježja poticao je uz A. Dobronića, stvaranje nacionalnog smjera u Hrvatskoj. Među njegovim skladbama u Splitu su nastale i izvođene između 1910–25: Proljetna idila za orkestar; scenska glazba za Ekvinocijo (I. Vojnović); zborovi Baka i djevojka, Barkarola Sam ja stojim pored mora, Dobrodošlica (V. Lovrić), Himna Zvonimira (V. Krstulović), Noć je tiha (A. Harambašić), Na tihom Marjanu (M. Kurta), Sa sela i sijela za zbor i glasovir, Slovenac i Hrvat, Svatbena mazurka za zbor i glasovir, Tommaseo marš, Trozveznica, Vidovićeva himna (F. D. Marušić), tiskano Split (s. a.) i Živjela Hrvatska; moteti Ave Beate Do-mini za tenor solo i muški zbor, Surrexit Dominus za 2 glasa i orgulje i Terra tremuit; himna O sveti Dujme; nadgrobnice Nad rakom Tvojom i Tamna noć za muški zbor. Skladbe su sačuvane u glazbenom arhivu splitske katedrale i u DA, gdje su i djela (u rukopisu ili tisku), nastala ranije, a izvođena u Splitu, među njima opereta Meridon (finale), Lužičko-srpske narodne pjesme za mješoviti zbor i orkestar i Tri rudarske pjesme za muški zbor. Iscrpan popis svjetovnih skladba u splitskom DA donijela je Terezija Čečuk u diplomskom radu Ćiril Metod Hrazdira u Splitu 1909–11, 1914–24 (Umjetnička akademija u Splitu).
LIT.: S. Alfirević (Salf): Simfonično operno veče. Novo doba, 5(1922) 63, str. 2. — N. D.: Ćiril Metod Hrazdira. Glazbeni vjesnik, 9(1927) 2, str. 16. — J. Bošković: Sjećanja maestra Jakova Gotovca na rad u SMD »Zvonimir«. Sv. Cecilija, 50(1980) 4, str. 96–98. — M. Škunca: Glazbeni život Splita od 1860. do 1918. Split 1991. — Ista: Od Lisinskog i Suppéa do Gotovca i Tijardovića. Mogućnosti, 40(1993) 8/10, str. 106–122. — M. Grgić: Glazbena kultura u splitskoj katedrali 1750–1940. Zagreb 1997.
Mirjana Škunca (2002)
