HRČIĆ, Stjepan, pisac i numizmatičar (Samobor, 14. I. 1885 — Zagreb, 1. IV. 1955). Brat Frana, dramskog pisca. Trgovačku školu završio u Zagrebu. Činovnik Zemaljske banke za BiH u Sarajevu i Banjoj Luci 1903–07, potom službenik Prve hrvatske štedionice u Daruvaru 1907–13. i Zagrebu 1913–32. Pjesme, pripovijetke i feljtone objavljivao u periodicima Koprive (1914, 1940), Šišmiš (1916–17), Ilustrovani list (1917–18), Samoborski list (1917–18, 1921–27, 1932, 1939–40), Dom i svijet (1923), Hrvat (1923), Hrvatski planinar (1923), Jutarnji list (1923–25), Vijenac (1923–26), Hrvatski sokol (1925–26), Samoborac (1925, 1927–28), Večer (1926), Svijet (1930), Obzor (1932–34). Ističe se Hrčićeva lirika pisana na kajkavskom narječju. Ritmičkom strukturom stiha i rime te motivima i slikama preuzetim uglavnom iz slavenske i antičke prošlosti ona se uklapa u lirsku tradiciju hrvatske moderne. Na stilskoj razini ima obilježja urbane i stilizirane kajkavštine, a posebnost joj je deskriptivno tematiziranje krajolika, atmosfere i simbola vezanih za grad Samobor. J. Skok je priredio izbor Samoborske popevke (1997). Baveći se numizmatikom, posvetio se skupljanju grčkog i keltskog novca, osobito nakon velikog nalaza keltskih novaca u Samoboru 1922. Bio je osnivač i član Numizmatičkog društva u Zagrebu. O novcu XII. i XIII. st. u Hrvatskoj objavljivao u Obzoru (1932, 288), o nalazima keltskog i rimskog novca u Hrvatskoj u Numizmatičkim vijestima (1939) i Numizmatici (1953), a u zborniku Samobor (Zagreb 1943) članak Najstariji novci kovani na području današnje Hrvatske – samoborci. Također se javljao tekstovima političke i kulturne tematike u Pokretu (1906) i Obzoru. Za Hrvatsku enciklopediju (1941–45) pisao članke o grčkoj i rimskoj numizmatici.
DJELA: Samoborske popevke. Samobor 1997.
LIT.: B. Zmajić: Nekrolog – Stjepan Hrčić. Numizmatičke vijesti, 2(1955) 5, str. 20–21. — J. Skok: Samoborski kanconijer Stjepana Hrčića (pogovor). U: S. Hrčić, Samoborske popevke. Samobor 1997, 59–66.
Bruno Kragić i Đuro Krasnov (2002)
