HRELIĆ, Ivan (Hreljić, Krelić), klesar (XV. st.). U ispravama se spominje njegovo šibensko podrijetlo (lapicida de Sibenico). Klesao je graditeljske ukrase i obrađivao građevni kamen koji je prevozio vlastitom lađom, a djelovao je u Dalmaciji, Bosni i Markama. Pripadao je krugu Jurja M. Dalmatinca, koji mu je potkraj 1449. povjerio radove na zidinama novoosnovanoga grada Paga, gdje je radio s I. S. Franulićem i V. G. Markovićem do početka 1451. God. 1459. obvezao se sa svojim bratom, zidarom Lukom, sazidati u selu Široke crkvu do kraja travnja 1460. U Šibeniku je 1462. ugovorio s gvardijanom vrandučkoga franjevačkog samostana i crkve sv. Marije da će u Vranduku raditi tri mjeseca. Iz ugovora nije jasno je li nastavio gradnju crkve, započete prije 1449, ili je preuzeo samo klesarske poslove, a ni je li izvršio ugovorene radove. Arheološki nalazi ruševina vrandučke crkve iskopane 1968. u selu Varošišću nedaleko Vranduka, također nisu razjasnili njegov udio u gradnji. God. 1469. obvezao se dopremiti građevni kamen iz Šibenika u Fermo za crkvu sv. Marije na kojoj je radio R. Ratković iz Hvara. U poč. XVI. st. spominje se šibenski klesar Ivan Krelić (Joannes Crelich lapicida de Sibenico), koji je 1504. klesao lukove i stupiće s glavicama za bifore na zvoniku crkve sv. Marije Velike u Zadru, odn. Ivan Hrelić,sin Luke, koji je 4. V. 1514. ugovorio s Augustinom Dragojevićem da će do kraja prosinca 1515. sagraditi kulu u Betini na otoku Murteru (danas joj nema ni traga) i bio u potpunosti isplaćen u svibnju 1516. Vjerojatno je riječ o mlađoj osobi istoga imena i prezimena, koja je pripadala kamenorezačkoj obitelji Hrelićâ, možda i o Ivanovu nećaku. Najvjerojatnije toj obitelji pripada i šibenski klesar Mihovil Hrelić, koji je nabavljao kamen za temelje Nove crkve u Šibeniku (1499–1501) te ugovorio izradbu pokrova kapele velikog oltara iste crkve (1510), a u poč. XVI. st. spominje se u Zadru kao nekadašnji Alešijev đak.
LIT.: V. Mole: Urkunde und Regestenzur Geschichte der dalmatinischen Kunst aus dem Notarijatsarhiv von Sebenico. Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der k. k. Zentralkommission für Denkmalpflege (Wien), 6(1912) str. 153, 154. — D. Frey: Der Dom von Sebenico und seine Baumeister Giorgio Orsini. Ibid., 7(1913) str. 76. — P. Kolendić: Stube na crkvi Sv. Ivana u Šibeniku. Starinar SAN (Beograd), 1(1923) str. 80, 81. — K. Stošić: Sela Šibenskoga kotara. Šibenik 1941, 34, 221, 260. — C. Fisković: Bilješke o paškim spomenicima. Ljetopis JAZU, 1953, 57, str. 62. — Isti: Zadarska renesansna crkva Sv. Marije. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1956, 10, str. 122, 123, 124. — Isti: Zadarski sredovječni majstori. Split 1959, 27, 49, 70, 75. — Isti: Stećci u Cavtatu i u Dubrovačkoj župi. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1961, 13, str. 172. — Isti: Dubrovački i primorski graditelji XIII–XVI stoljeća u Srbiji, Bosni i Hercegovini. Peristil, 1962, 5, str. 40. — Isti: Naši primorski kipari i graditelji starijeg doba. Matica. Iseljenički kalendar, 1963, str. 225. — Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, zbornik. Zenica 1973, 153, 158, 159, 451. — D. Kovačević-Kojić: Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države.Sarajevo 1978, 206, 289, 293. — P. Anđelić: Umjetnički krug Jurja Dalmatinca i Bosna. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1979–82, 3/6, str. 205–208. — C. Fisković: Nekoliko naših majstora i spomenika u Ankonitanskim Markama. Zbornik za likovne umetnosti (Novi Sad), 1979, 15, str. 318. — I. Fisković: Neki vidovi umjetničkog rada Jurja Dalmatinca u Šibeniku i Splitu. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 27–28(1981) str. 130, 157, 159, 170. — I. Petricioli: Dva priloga zadarskoj umjetničkoj baštini. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1985, 25, str. 88. — C. Fisković: Kipovi Pietà u Dalmaciji i Boki. Peristil, 1986, 29, str. 53. — S. J. Jaliman: Vranduk kroz istoriju (katalog izložbe). Zenica 1990, 35–36. — J. Ćuzela: Dvorana bratovštine Santa Maria Valverde i Nova crkva u Šibeniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1996, 36, str. 99, 100.
Višnja Flego (2002)
