HRIBAR-OŽEGOVIĆ, Maja, teatrologinja (Zagreb, 18. V. 1937). U Zagrebu maturirala 1955. i završila Srednju muzičku školu 1956. te diplomirala 1960. komparativnu književnost i rusistiku na Filozofskom fakultetu. God. 1959–62. kulturna referentica Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1962. sudjelovala u pokretanju Komorne pozornice iz koje nastaje Teatar &TD. Potom radila na Odsjeku za komparativnu književnost zagrebačkoga Filozofskog fakulteta kao asistentica 1962–70, docentica 1970–77. i izvanredna profesorica 1977–98. Doktorirala 1965. tezom Kazališna djelatnost u Jugoslaviji za vrijeme NOB-a. Od 1957. objavljuje kazališne i televizijske kritike, recenzije knjiga, studije i eseje te prijevode s ruskog (A. P. Čehov, M. A. Čehov, A. Efros), njemačkog (F. Dürrenmatt, M. Frisch) i engleskog jezika. Surađivala u publikacijama Telegram (1960–73), 15 dana (1963, 1973, 1981, 1985, 1988, 1990–91, 1994, 2000), Polet (1965), Komunist (1966), Scena (Novi Sad 1966, 1982, 1987–88), Kazalište (1968–69), Encyclopaedia moderna (1969), Pozorište (Tuzla 1969, 1971), Revija (1969, 1985), Vidici (1973), Gesta (1982–83), Dani hvarskog kazališta (1983), Radničke novine (1987), Vjesnik (1991), Umjetnost riječi (1996). God. 1962. režirala je na Komornoj pozornici Studentskog centra Kuda ćemo sad (1945–1962)?, vlastitu »dramu s magnetofonom u 2 slike«. Glavninu znanstvenog i stručnog rada posvetila je proučavanju partizanskoga kazališta. Uz doktorsku disertaciju, u kojoj na temelju prikupljene građe, analizira umjetničku politiku revolucije, organizacijsku strukturu partizanskoga kazališta, međusobnu povezanost triju osnovnih elemenata kazališta: djelo–pisac–gledatelj te dramaturgiju revolucije značajna je i knjiga prerađenih i dopisanih dramskih tekstova Partizanska pozornica. Bavi se i kazalištem XX. st., hrvatskom jednočinkom 1841–1991, dramaturgijom publike, teatrografijom i kulturološkim temama (Krležine zagrebačke adrese, Pismo Milke Trnine i Hedvige Bann Stergar). Posebnu pozornost posvećuje suodnosu dramskog teksta (libreta, sinopsisa), izvođača, prostora, vremena i uvjeta izvedbe te publike. Posebno mjesto u njezinu radu ima knjiga Kazališni glosarij s oko 1400 hrvatskih kazališnih, teatroloških i dramaturških naziva s njihovim istoznačnicama na engleskom, francuskom, talijanskom i ruskom jeziku.
DJELA: Partizanska pozornica. Zagreb 1972. — Kazališni glosarij. Zagreb 1984.
LIT.: N. Batušić: Povijest hrvatskog kazališta. Zagreb 1978. — Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. — N. Batušić: Uvod u teatrologiju. Zagreb 1991.
Boris Senker (2002)
