HRUSTIĆ, Franjo, političar (Planina kraj Kašine, 15. III. 1872 — Zagreb, 10. III. 1952). U Zagrebu završio pučku školu. Bavio se uz oca trgovinom vina, a 1897. otvorio trgovačku radnju na Lašćini. Kao frankovački pravaški kandidat, od 1904. zastupnik je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, u kojoj djeluje do 1930. kad je smijenjen zajedno s pravašima D. Karlovićem i V. Prebegom. U Skupštini je 1906. biran u školski odbor, 1913. u odbor za pregledanje gradskih računa i zajmovno povjerenstvo te 1919. u odbor za gradnju malih kuća. Isticao se kao promicatelj interesa malih obrtnika i trgovaca, kritičar karteliranja radi održavanja visokih cijena te kao zagovornik poticanja izgradnje kapitalnih objekata i podizanja razine komunalnih usluga. Iznosio je i političke prijedloge, poput sastavljanja zahvalnice kralju Franji Josipu 1908. zbog proširenja suvereniteta na BiH i njezina što bržeg spajanja s ostalim hrvatskim zemljama. U ime više zastupnika, na poč. 1914. predložio je da se kosti P. Zrinskoga i F. K. Frankapana prenesu u Zagreb, a 1919. postavio je upit o povratku hrvatskih vojnih zarobljenika iz inozemstva i zauzeo se za pokretanje toga pitanja na Pariškoj mirovnoj konferenciji. Od 1910. saborski je zastupnik III. zagrebačkoga kotara (ponovno izabran 1912). U Hrvatskom saboru bio je članom odbora za narodno gospodarstvo (govori o reformi lovskog zakona i regulaciji državnog dohotka od točenja pića za potrebe hrvatskih gradova i općina). S D. Hrvojem prosvjedovao je 1920. u bana M. Laginje protiv političkih progona i zatražio amnestiju za osuđene vojnike. Nakon parlamentarnih izbora 1927. podupro je odlazak pravaškog zastupnika, odvjetnika A. Pavelića u beogradsku Narodnu skupštinu. Bio je predsjednikom građanskoga kluba Hrvatske stranke prava u Zagrebu i članom njezina poslovnog odbora. — God. 1903. među osnivačima je Hrvatskog društva za namještenje naučnika u obrtu i trgovini, kasnijega Hrvatskog radiše, kojemu je bio i potpredsjednikom, a 1904. jedan je od utemeljitelja, potom potpredsjednik te ravnatelj Opće gospodarske udruge »Napredak«. Od 1909. bio je vijećnikom u trgovačkom odsjeku, a od 1924. u financijsko-prometnoj sekciji zagrebačke Trgovačko-obrtničke komore; 1927. u njezinu je muzejskome i obrtničkom odboru. Od 1918. glavni je ravnatelj, a od 1920. predsjednik Hrvatske katoličke banke u Zagrebu.
LIT.: Zapisnici skupština zastupstva slob. i kralj. glavnoga grada Zagreba. Zagreb 1906, 8, 13, 68; 1907, 2; 1908, 5, 73; 1910, 20, 89, 97; 1913, 42, 46, 51, 72, 124; 1914, 60, 64; 1919, 3, 49; 1927, 100, 117–118; 1930, 4. — Stenografski zapisnici Sabora Kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije petogodišta 1910–1915, 1. Zagreb 1911, 16, 21, 40, 435, 589–590. — Franjo Hrustić. Pravaš (kalendar), 3(1927) str. 93–95. — Spomenspis Trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu 1852–1902–1927. Zagreb 1927, 121, 123, 125, 176, 177, 178. — R. Horvat: Hrvatska na mučilištu. Zagreb 1942, passim. — I. Kršnjavi: Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 2. Zagreb 1986. — B. Olujić: Dva jubileja Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Časopis za suvremenu povijest, 24(1992) 2, str. 197. — M. Kolar-Dimitrijević: Povijesno značenje Hrvatskog radiše do 1929. godine. Ibid., 3, str. 100. — E. D. Kvaternik: Sjećanja i zapažanja 1925–1945. Prilozi za hrvatsku povijest. Zagreb 1995.
Stjepan Matković i Tatjana Delibašić (2002)
