HRVAĆANIN, Manojlo-Maša (Ervaćanin, Rvaćanin), novinar (Dubica, 29. XII. 1849 — Beograd, 1. X. 1909). Sin Moje Ervaćanina, pjesnika. Pod prezimenom Ervaćanin ušao je u povijest međunarodnoga radničkog pokreta i K. Marx ga spominje u pismu H. Jungu 1871. kao člana bakunjinske slavenske sekcije u Zürichu. Nadahnut idejama S. Miletića o rušenju austro-ugarske i turske vlasti napušta novosadsku gimnaziju 1867/68. Postaje članom putujuće glumačke družine i novosadskoga Srpskog narodnog pozorišta, zatim u dubičkome kraju prikuplja narodne pjesme, pripovijetke i zagonetke, koje objavljuje u beogradskoj Vili (Narodne ženske pesme, 1868) i novosadskoj Matici (Jovo i Marica, Narodne zagonetke, Narodne pesme o uskocima, 1868–69). Odlazi na studij u Zürich 1871. Upisuje se na medicinu, ali ubrzo prelazi na Filozofski fakultet i sluša predavanja do potkraj proljeća 1873. U tome je razdoblju istaknut među srpskim studentima socijalistima. Vrativši se u Hrvatsku 1874, izabran je za zastupnika Kostajnice u Srpskome narodno-crkvenom saboru sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima i istupa kao pristaša socijalističkih ideja. Zbog nezadovoljstva proceduralnom stranom rada Sabora napisao je Odgovor »Zastavi« (1874, 20. VII) u kojem je iznio svoja politička gledišta. U bosansko-hercegovačkome ustanku pomagao je izbjeglicama. Njegov je dom u Dubici bio stjecište socijalista koji su pristizali u ustaničke redove. Austrijske su vlasti motrile njegovo djelovanje i nakon uhićenja V. Pelagića 1876. zatvorile su ga u Petrinji. Iste je godine emigrirao u Švicarsku. Po povratku 1882. s bratom je Mojom prikupljao rječničko blago Banovine za SKA. Danas tu zbirku čuva SANU. Sudjelovao je u pokretanju časopisa Srbobran u Zagrebu 1884. i radio kao njegov novinar. Novinarstvom se bavio i po dolasku u Beograd potkraj 1880-ih pišući političke članke, polemike, prikaze i osvrte u listovima Mala Srbadija (Novi Sad—Beograd 1889–90), Zastava (Novi Sad 1892–93, 1896), Novosti (Beograd 1894), Bratimstvo (Beograd 1902–03), Beogradske novine (1905), Branik (Novi Sad 1908), Samouprava (Beograd 1912). Svoje je radove potpisivao pseudonimima Mihajlo Hrv. Srbenda, Manojlo Hrv. Srbendić i Srbendić.
LIT.: M. Hrvaćanin: Vojvoda Petar Mrkonjić kralj Petar I. Uspomene iz Bosanskog ustanka 1875 g. Mostar 1908. — Maša-Manojlo Hrvaćanin. Samouprava (Beograd), 7(1909) 225, str. 2; 226, str. 2. — J. Guillaume: L’Internationale, documents et souvenirs (1864–1878), 3. Paris 1909, 301. — J. Skerlić: Omladina i njena književnost. Beograd 1925. — V. Čubrilović: Bosanski ustanak 1875–1878. Beograd 1930. — M. Joka: Prvi počeci socijalističke misli na Baniji. Problemi, 2(1956) 5/6, str. 14–18. — B. Kovačević: Studenti u Cirihu oko 1870 — prvi srpski socijalisti. Književnost (Beograd), 11(1956) 1, str. 80–84. — Isti: Naši đaci u Cirihu. Politika (Beograd), 69(1972) 19. II, str. 14. — M. Ekmečić: Ustanak u Bosni 1875–1878. Sarajevo 1973. — I. Mamuzić: Mojo Hrvaćanin (1820–1851). Građa za povijest književnosti hrvatske, 1978, 32, str. 510–511. — Socijalistička platforma M. Hrvaćanina 1874. godine. Pitanja, 15(1983) 4/5, str. 83.
Mile Joka (2002)
