HRVAT, Mirko, političar (Zagreb, 19. IX. 1826 — Đakovo, 21. IX. 1893). U Zagrebu je, nakon tri godine bogoslovije, 1848. upisao studij prava na Kraljevskoj akademiji. Nakon što je položio odvjetnički ispit, imenovao ga je J. J. Strossmayer u Đakovu 1852. osobnim odvjetnikom te odvjetnikom biskupskog vlastelinstva, a poslije i ravnateljem biskupskih dobara (do 1874). Od 1861, kada je kao narodnjak jednodušno izabran za zastupnika trgovišta Đakovo, djelovao je u Hrvatskom saboru. U Đakovu je pobjeđivao i na izborima 1865, 1867, 1868, 1871, 1872, 1875, 1881. i 1892. Na svim izborima biran je i u Virovitici te je redovito zadržavao virovitički, a 1892. zemunski mandat. Saborskim bilježnikom bio je 1861, a saborskim potpredsjednikom 1872. Sudionikom je brojnih saborskih rasprava, a na njegov poticaj doneseni su mnogi saborski zaključci. Zastupao je hrvatsku državnopravnu ideologiju, koja je u njegovo vrijeme sustavno formulirana. Bio je jedan od najustrajnijih boraca protiv apsolutizma, a sa skupinom narodnjaka, nezadovoljnih oktroiranim izbornim redom, napustio je 15. I. 1868. Sabor. Od 1868. počeo je mijenjati politička shvaćanja; u rujnu 1873. glasovao je za revidiranu Nagodbu te je od tada otvoreno pristajao uz unioniste. To se odrazilo na rezultate izbora 1878, na kojima je prvi put doživio neuspjeh kad mu je za protukandidata u Đakovu istaknut narodnjak K. Vojnović. Ipak je nakon smrti zastupnika M. Mesića izabran na ponovnim izborima u Svibovcu kraj Varaždinskih Toplica. To je vrijeme njegova potpunog raskida sa Strossmayerom, a odigrao je i stanovitu ulogu pri raspadu Narodne stranke 1880. Za banovanja K. Khuen-Héderváryja postao je 4. X. 1884. predsjednikom Hrvatskog sabora. Na tom se položaju istaknuo progonom pravaških i drugih oporbenih zastupnika. Surađivao je u listovima Pozor (1862, 1867, 1874, 1888) i Domobran (1865).
LIT.: (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 8(1893) 217, str. 2–3; Obzor, 34(1893) 221, str. 186; Vjesnik Županije virovitičke, 2(1893) 19, str. 150. — F. Šišić: Korespondencija Rački-Strossmayer, 1–4. Zagreb 1928–1931. — M. Horvat: Spomenica Hrvatskog pjevačkog društva »Sklad – Preradović« u Đakovu 1863–1939. Đakovo 1939, 28, 33, 36, 40, 42, 44–46, 50, 52, 55, 57, 59, 61, 63–64, 66–67, 75, 78, 81, 89, 92, 404. — I. Kršnjavi: Zapisci. Iza kulisa hrvatske politike, 1. Zagreb 1986. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 2. Zagreb 1988, 11–16, 129, 167, 241. — D. Pavličević: Hrvatske kućne zadruge, 1. Zagreb 1989. — R. Horvat: Slavonija, 1. Vinkovci 1992, 33, 35, 37–42, 44, 46, 51, 54–55, 57. — V. Geiger: Znameniti i zaslužni Đakovčani. Mirko Hrvat. Slavonski narodni godišnjak 1993. Đakovo 1993, 79–80. — A. Szabo: Đakovo i središnje institucije Hrvatske u Zagrebu u 19. stoljeću. Diacovensia, 3(1995) 1, str. 74–77, 81. — M. Artuković: Đakovački narodni zastupnici u Hrvatskom saboru 1861. Zbornik Muzeja Đakovštine, 4(1997) str. 177–192, 197–198. — I. Perić: Hrvatski državni sabor, 1–2. Zagreb 2000.
Vladimir Geiger (2002)
