HÜHN, Ivo, pisac i publicist (Zagreb, 4. XI. 1901 — Buenos Aires, 14. XII. 1985). Sin Kurta, oftalmologa. U Zagrebu maturirao 1920, diplomirao pravo 1928. i doktorirao 1933. U Njemačkoj je slušao njemački jezik i književnost u T. Manna. Po povratku u domovinu 1934. zapošljava se u odvjetničkoj pisarnici i uključuje u javni život. Pisao je prikaze, eseje i polemike o kulturnom životu, književnosti i likovnoj umjetnosti u časopisima Kritika (1928), Književnik (1929), Hrvatska revija (1930–33), Omladina (1931–32, 1935–36) i Glas Matice hrvatske (1940). Uređivao je 1932. časopise Almanah savremenih problema i Slobodni spisi. Pripada skupini lijevo orijentiranih intelektualaca »Astra« i u tzv. sukobu na književnoj ljevici svrstava se u Krležine neistomišljenike te u Almanahu savremenih problema 1932. objavljuje članak O Miroslavu Krleži. U tome prvom izravnom napadaju na Krležu s ljevice, H. mu predbacuje solipsizam i ironičnost koja vodi u pesimizam, individualizam i kompromiserstvo te udaljavanje od aktivističkoga, optimističkoga i mobilizatorskoga »kolektivnog« angažmana. Drži da su mu djela ostala na razini onih iz 1917. i da je tome kriva vidljiva Krležina »antitetička koegzistencija«. Po osnutku NDH 1941. na poziv M. Lorkovića počinje surađivati u kulturnome odjelu Ministarstva vanjskih poslova i preuzima mjesto pročelnika Odjela za novinstvo, tisak i kulturu. Imenovan je generalnim konzulom u Beču 1943, odakle odlazi u Italiju te 1948. u Argentinu. Radio je na organizaciji emigrantskoga kulturnog života i pripadao krugu ljudi koji su pokrenuli časopis Vidici. Vjesnik neovisnih Hrvata 1956. i reviju Studia Croatica 1960. Surađivao je u časopisu Hrvatska revija (München—Barcelona 1983). Objavio je 1982. kraći humoristično-groteskni roman Pustolovine Sebastijana Pikulice. Tragikomična pripovijest iz zagrebačke i mozgovske prošlosti, naoko bezazlen, a zapravo pronicav prikaz suvremenoga života i svijeta. U sudbini se antijunaka Sebastijana Pikulice, prikazanoj šaljivo i suptilno ironično, vidi tragičnost iseljeničkog života. Ostavio je u rukopisu djelo Basne, satire i dirljive priče Miška Aristofana Klafurića, koje je objavljeno postumno, te pripovijetke i nedovršeni roman Zamagljeno sunce.
DJELA: Pustolovine Sebastijana Pikulice. Buenos Aires 1982 (2. izd. prošireno s: Basne, satire i dirljive priče Miška Aristofana Klafurića. Zagreb 1998).
LIT.: M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. — S. Lasić: Sukob na književnoj ljevici 1928–1952. Zagreb 1970, 95–96, 298. — El Dr. Ivo Hühn, octogenario. Studia Croatica (Buenos Aires), 22(1981) 82/83, str. 183. — Ivo Hühn presento al publico su libro »Aventuras de Sebastian Pikulica«. Ibid., 23(1982) 84/85, str. 66. — B. Krizman: Ustaše i Treći Reich, 1–2. Zagreb 1983. — I. Rojnica: Susreti i doživljaji. München—Barcelona 1983. — H. Ban: Sjećanja i dojmovi nad knjigom Ive Hühna. Hrvatska revija (München—Barcelona), 34(1984) 1, str. 117–120. — E. Bauer: Život je kratak san. Uspomene 1910–1985. Barcelona—München 1986. — B. Krizman: Pavelić u bjekstvu. Zagreb 1986. — R. Latković: Dr. Ivo Hühn – in memoriam. Hrvatska revija, 36(1986) 3, str. 560–562. — Isti: Dr. Ivo Hühn. In memoriam. Studia Croatica, 27(1986) 100, str. 34–35. — S. Lasić: Mladi Krleža i njegovi kritičari. Zagreb 1987. — B. Kovačević: Slučaj zagrebačkih revizionista. Zagreb 1989. — S. Lasić: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, 1. Zagreb 1989. — F. Nevistić: Za slobodu čovjeka i hrvatskoga naroda. Barcelona—München 1989. — Š. Š. Ćorić: 45 hrvatskih emigrantskih pisaca. Zagreb 1991. — A. Kadić: Iseljena Hrvatska. Split 1993. — B. Donat: Pustolov na margini. Vijenac, 2(1994) 23, str. 38–39. — M. Blažeković: Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije. Zagreb 1996, 13, 186–187. — J. Vrljičak: Kratka povijest revije »Studia Croatica«. Marulić, 33(2000) 1, str. 181–182.
Miroslav Šicel (2002)
