HUMMEL, Ivan Nepomuk

HUMMEL, Ivan Nepomuk (Humel), skladatelj, dirigent, orguljaš i glazbeni pedagog (Kaloča, 5. V. 1820 — Budimpešta, 14. IV. 1896). Završio je 1836. preparandiju u Pečuhu, gdje je najvjerojatnije stekao i glazbenu izobrazbu. God. 1838. imenovan je učiteljem u Đakovu, gdje je službovao do konca školske godine 1851/52. Međutim, istodobno je već od 1850. ili možda od 1845. obavljao službu orguljaša župne crkve sv. Mihovila Arkanđela u osječkoj Tvrđi, a 1852. imenovan je i učiteljem gradske škole. God. 1857–60. bio je učiteljem pjevanja u osječkoj klasičnoj gimnaziji. Došavši u Osijek u kriznom razdoblju glazbene kulture, postao je pokretačem i voditeljem glazbenih ustanova; 1850. utemeljio je Crkveno muzičko društvo (Kirchenmusikverein) s pjevačkim zborom, koji je pod njegovim ravnanjem sudjelovao pri pjevanim obredima u crkvi sv. Mihovila, a nastupao je i na izvancrkvenim koncertima i zabavama. Da bi obogatio glazbeni repertoar crkve, zasnovao je uz novčanu potporu građanstva, ponajviše G. Hillepranda von Prandaua, glazbeni arhiv, većim dijelom do danas sačuvan u Sv. Mihovilu; to je zbirka vrijednih crkvenih skladba od W. A. Mozarta, J. Haydna, Beethovena, F. Schuberta i dr. do vlastitih, što svjedoči o visokoj razini Hummelove glazbene kulture. God. 1858. utemeljio je i Osječki pjevački zbor (Esseker Liedertafel) radi podizanja svjetovnoga glazbenog života u gradu. Rad obaju društava odvijao se pod Hummelovim dirigentskim vodstvom, pa ih je 1862. spojio u jedinstveno Osječko pjevačko društvo (Esseker Gesangsverein). Odmah je u sklopu društva uveo pjevačku poduku, a 1867. otvorio glazbenu školu. Za njezino uzdržavanje osnovana je 1867. Gradska glazbena zaklada, nazvana Hummelovom zakladom jer je on više puta darovao veće svote novaca. Nakon višegodišnjih nastupa na koncertnim priredbama, Društvo je skupa sa školom 1876. privremeno raspušteno. No H. je već 1878, s nekolicinom sugrađana, potaknuo osnivanje samostalne glazbene škole u Tvrđi, koja se održala do 1885. Usporedo je 1870–88. bio ravnateljem novootvorenog osječkog sirotišta. H. je bio i vrstan orguljaš, glasovirač i virtuoz na fisharmonici pa je mnogostrukim svojim glazbeničkim i organizatorskim djelovanjem bitno pridonio podizanju osječkoga glazbenog života. Od Hummelova skladateljskog opusa sačuvano je nekoliko skladba za glasovir i za harmonij, zatim zborne skladbe, solo-popijevke i veći broj crkvenih skladba. Od solo-popijevaka zanimljiva je Brodar. Ajte am’ žurno sam’ koja postoji i u verziji za tenor solo i muški zbor te u obradbi A. Stöhra za glasovir (Album hrvatskih pjesama, 1. Zagreb s. a.). Za glasovir su skladbe Gospodjinskog družtva četvorka (1861) prema narodnom napjevu, Maskenfest Polka prema melodiji Mi smo, braćo, ilirskog roda i Ave Maria koju je J. Florschütz obradio za solo-glas i troglasni ženski zbor (tiskano pod naslovom Zdravo Marijo u Crkvena pjesmarica za ženska srednja učilišta, Zagreb s. a.). Od crkvenih skladba sačuvane su Canon in A za sopran, tenor, bas, flautu, violončelo i orgulje (1857), Misa in B za mješoviti zbor i orgulje, Offertorium Haec Dies in A za sopran, alt, tenor, bas, flautu i violončelo (1862), Weinachtslied in F za ženski zbor i orgulje (1871), Offertorium Ecce sacerdos za muški zbor i orgulje (1874), Offertorium Lauda Sion za sopran, tenor, violončelo i harmonij (1896), Offertorium Illyricum Pastorale in G za dva soprana i instrumentalni sastav, Offertorium As(s)unta est i Offertorium O Deus ego amote oba za vokalni sastav, Te Deum za mješoviti zbor. Rukopisi crkvenih skladba čuvaju se u glazbenom arhivu crkve sv. Mihovila u Osijeku i Glazbenoj zbirci obitelji Prandau-Norman (Muzej Slavonije). Podatci o svjetovnim djelima navedeni su u ostavštini F. Kuhača (Arhiv HAZU, XVII–3/2 H 232–258) dok su tiskane skladbe sačuvane u Zbirci muzikalija NSK i Knjižnici HGZ.