HUMSKI

HUMSKI, plemićka obitelj s posjedima u Zagrebačkoj, Križevačkoj i Varaždinskoj županiji. Obiteljsko ime izvedeno je iz imena posjeda Hum (javlja se i u obliku Hom) u Zagrebačkoj županiji, po kojem su nosili pridjevak »iz Huma« (de Hwm, Hom), a nalazio se na širem području današnjeg naselja Breznički Hum (uz cestu Zagreb–Varaždin). Ime je u dokumentima zabilježeno u oblicima Humzki, Humzky, Hwmzky te Homsky, Homzki i Homzky. Nije poznato pripada li obitelji Doroteja Humski, udovica Stjepana Grebengradskog, koja je prije 1475. naslijedila od supruga posjede, među kojima i dijelove posjeda Hum. Prvi poznati član obitelji Humski iz Huma bio je Stjepan st., plemićki sudac Zagrebačke županije (1507 — o. 1513). Uz posjede Hum i Globočec u Zagrebačkoj županiji, imao je udjela u posjedima Rakovec (Vrbovečki) i Grana (između Mađareva i Novog Marofa) u Križevačkoj županiji. Od 1517. spominje se njegova udovica s posjedima Hum, Mađarevo te Beletinec i Ozthnice u Varaždinskoj županiji. God. 1530. posjede su podijelila braća Ladislav, Mihovil i Stjepan ml., vjerojatno sinovi Stjepana st. Ladislav se spominje do 1533, a imao je, osim Mađareva, dio posjeda Donja Zelina (Zelina sv. Nikola). Njegova braća bila su 1537. među povjerenicima, koji su zastupali kralja Ferdinanda I. pri uvođenju Ivana Kaštelanovića od Svetog Duha u posjed grada Zeline. Od 1543. braća plaćaju porez u Varaždinskoj županiji za udjele u posjedima Sutinsko (područje oko današnjih Sutinskih toplica i Mača) i Beretinec, koji su 1552. opustošili Turci. Mihovil je zabilježen s pridjevkom »iz Beretinca« 1547, kada je bio svjedok pri uvođenju bana Nikole Zrinskog u posjed gradova Čakovca i Štrigove u Međimurju. Iste se godine Stjepan ml. sukobio s Ivanom Forčićem od Butine Vasi, susjedom na posjedu Sutinsko. God. 1550. dobili su Stjepan ml. i njegov nećak Juraj, sin Mihovila, kraljevsku donaciju za njihove dijelove posjedâ u Maču, kaštelu Sutinsko, Bužinu i Beretincu (svi u Varaždinskoj županiji). Protiv te donacije uložio je prosvjed pred zagrebačkim Kaptolom Ivan Forčić ml.; on je 1552. napao Jurjev posjed Sutinsko i orobio udovicu Uršulu Budar, Jurjevu majku. Jurjev stric Stjepan ml. bio je oko 1550–54. plemićki sudac u Zagrebačkoj županiji. Juraj je imao brata Mojsija, s kojim je 1559. bio svjedok pri uvođenju Ambroza Gregorijanca i Elizabete Mihanović u više posjeda u Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji, a 1564. Mojsije je kao jedan od kraljevskih povjerenika uveo F. Tahyja u posjed dijelova posjeda i gradova Susedgrad i Donja Stubica. S bratom Jurjem i drugim plemićima sa sutinskog područja prosvjedovao je 1565. protiv uvođenja u dio toga posjeda braće Pavla i Ambroza Gregorijanca. I Mojsije se sukobljavao sa susjedima na tom području (1565–81); bio je ubirač poreza u Križevačkoj (1565, 1567, 1572), Varaždinskoj (1570) i Zagrebačkoj županiji (1568, 1582) te prisjednik Oktavalnog suda (1568–73). I njegov brat Juraj bio je ubirač poreza 1570. u Križevačkoj i Varaždinskoj županiji. God. 1573. spominje se Jurjeva udovica. Te je godine Mojsije bio poslanik Ugarske komore Varaždinskoj županiji u svezi s ubiranjem poreza. Od iste godine bio je vlasnik dijela posjeda Sveti Martin (Zenth Marthon, Zenth Marton in Bosiako; područje današnjeg naselja Prozorje iznad Dugog Sela; i posjed Božjakovina nazivao se do početka XVI. st. Sveti Martin – J. Buturac). Umro je 1584. i pokopan u župnoj crkvi u Maču, gdje se nalazi njegova nadgrobna ploča s natpisom (objavili I. Kukuljević Sakcinski, Gj. Szabo i E. Laszowski). Njegova udovica Ana Fanchy (Fanch) iz Grđevca upravljala je posjedima do 1588. Sljedećem koljenu obitelji pripadao je Ivan st., sin Jurja, koji se kao suvlasnik obiteljskih posjeda spominje od 1588. Po posjedu Beletinec imao je pridjevak »iz Beletinca«. God. 1596. imenovan je za prisežnika Zagrebačke i Križevačke županije. Umro je prije 13. VII. 1600, kada se spominje njegova udovica. Istom koljenu pripadaju Stjepan, Franjo i Petar, sinovi Mojsija. Posjed Sveti Martin pripadao je 1598. Stjepanu. Sva trojica spriječila su 1604. Franju Bátthyanyja da proda grad Grebengrad s posjedom, koji je dijelom i njima pripadao. Braća su bila 1608. suvlasnici obiteljskog posjeda u Mačama, a 1622. spore se s Margaretom Babonožić ili Benvenuti, udovicom Baltazara Patačića zbog kmetova. Franjo, koji se nakon 1616. oženio Barbarom, sestrom Jurja Mikulića, od o. 1633/34. bio je vlasnik posjeda Sveti Martin. God. 1634. spominje se u spisima Hrvatskog sabora u svezi s instrukcijama za poslanike u zajednički ugarsko-hrvatski sabor. Umro je prije 1651, kada se spominje njegova udovica. Sljedećem koljenu pripadao je Ivanov sin Ivan ml., koji se od o. 1645. spominje kao posjednik dijela grebengradskog vlastelinstva (Mađarevo). Između 1645. i 1656. trpio je nasilja i štete na tom posjedu od Sebastijana Szentbiborzyja, upravitelja posjeda Grebengrada i Hraščine Jurja I. Erdődyja i njegove supruge Elizabete Bátthyany. Ivan ml. je 1656. protiv njih pokrenuo parnicu, ali ona nije riješena u njegovu korist. Obratio se i banu N. Zrinskom i ponudio mu taj posjed na prodaju, navodeći da nema potomaka. Mađarevo je poslije Szentbiborzyju prodala Ivanova sestra Katarina, supruga Ivana Lastasina. Oko 1658. Ivan ml. bio je u vojnoj službi, a 1660. darovao je župnoj crkvi u Maču srebrnu pokaznicu s natpisom (objavili Kukuljević Sakcinski, Szabo i Laszowski, koji pogrešno navodi da je riječ o kaležu). God. 1664. njegova udovica Katarina Vitez uzela je zajam i pod hipoteku dala plemićki posjed i kuriju u Poznanovcu (u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu nalazi se akvarel s grbom obitelji Humski, koji se prije nalazio u Poznanovcu). Istom koljenu pripadali su Ivanovi rođaci Baltazar i Juraj ml., sinovi Franje, s kojima je 1651. imao u zalogu kaštel Sutinsko (već potpuno ruševan), posjed Ladislava Kasnara, čija je supruga Marijana Vurnovečki (Urnoczy) bila kći Ane Humski. Baltazar se nakon 1651. više ne spominje, a Juraj ml. vjerojatno je istovjetan s istoimenim redovnikom Pavlinskog reda. On se 1649. spominje kao redovnički novak i te je godine ustupio svoj dio posjeda u Sutinskom Petru Kegleviću. God. 1684. bio je prior pavlinskog samostana u Sveticama. Tom samostanu Dora Humski, udovica Stjepana Lackovića, darovala je 1641. šumu. S oltara sv. Notburge u samostanskoj crkvi sv. Marije skinuta su dva crkvena grba obitelji Humski iz Huma i Križanić iz Hresna iz XVII. st.; ti grbovi, tzv. alijansni grbovi dviju ženidbom povezanih obitelji nalaze se u zbirci grbova Hrvatskoga povijesnog muzeja. Obitelji je pripadala klarisa Konstancija, koja je 1654. prepustila sve svoje posjede u Sutinskom samostanu sv. Klare u Zagrebu. Obitelj je izumrla u muškoj lozi vjerojatno prije 1682, kada je Stjepan Vučković, sin Filipa Vučkovića i Marijane Humski prodao svoje dijelove posjeda Sutinsko, Mače, Bukovac, Bankovo i Gradišće.