HUSREV-BEG, sandžakbeg (Seres, o. 1480 — Kuči, 18. VI. 1541). Sin Ferhat-bega, podrijetlom iz okolice Trebinja, i Seldžuke, kćeri sultana Bajazita II. Nakon očeve pogibije 1486. otišao je djedu u Carigrad te dječaštvo proveo na dvoru. Kada je carević Mehmed bio 1503. imenovan krimskim namjesnikom, pratio ga je u Kefu (danas Feodozija). Kao njegov izaslanik ruskom knezu putovao je u Moskvu. Nakon Mehmedove smrti 1504, premješten je u Kruju za namjesnika. God. 1521. kao smederevski sandžakbeg istaknuo se u vojni sultana Sulejmana II. Veličanstvenog pri zauzeću Beograda, u koji su prvi ušli njegovi vojnici. Zbog zasluga u tom ratu H. je dobio naziv Gazi (pobjednik), a sultan ga je fermanom od 15. IX. 1521. premjestio u Vrhbosnu za sandžakbega. God. 1522. odredio je da se katastarski popiše zemlja u Bosni te poduzeo više pljačkaških provala u susjedne hrvatske zemlje i veću vojnu protiv dalmatinskih gradova. Zaposjeo je Knin i Skradin te bez uspjeha podsijedao Klis. Iduće je godine na Uni uzalud opsjeo Krupu i osvojio tvrdi Ostrožac, ugrozivši obranu hrvatskih zemalja. God. 1524. počeo je višemjesečnu opsadu Jajca. Na poč. 1525. pridružili su mu se sa svojim četama namjesnici smederevskog i hercegovačkog sandžaka, ali je njihovu blokadu u lipnju probio Krsto I. Frankapan, opskrbivši grad živežnim namirnicama i popunivši posadu novim vojnicima. Nakon toga se H. s vojskom povukao u Vrhbosnu. Postoji mišljenje da je zbog tog neuspjeha nakratko izgubio položaj bosanskog namjesnika. U lipnju 1526. H. se sa svojim bosanskim četama pridružio velikom veziru kada je ovaj stigao u Beograd na pohodu protiv Ugarske. Dok se čekalo na sultanov dolazak, turske su čete pljačkale i pustošile prekosavske krajeve i opsijedale gradove. Nakon što je u Srijemu zauzeo Grgurevce i Berkasovo (Despotovac), H. se pridružio smederevskom sandžakbegu koji je opsijedao i zauzeo Petrovaradin. Potom mu je u srpnju naređeno da s Mehmed-begom Mihajlovićem povede predstraže obalom Dunava. Za toga pohoda turska je vojska zapalila Osijek. Prema nekim izvještajima, H. je sudjelovao u bitki na Mohačkom polju s 50 000 vojnika. S njima je obišao desno krilo ugarske vojske, navalio na nju s boka i tako pridonio pobjedi. Pošto je 1527. zauzeo Obrovac i Udbinu, napao je slobodne gradove Jajačke banovine u dolini Vrbasa. Potkraj godine Turci su zauzeli Jajce i dvanaest drugih gradova, među njima Jezero, Sokol, Bočac, Greben, Zvečaj, Banja Luka, Vrbaski Grad i Livač. Uništenjem obrambene linije na Vrbasu, Turcima je bio otvoren put u susjedne zemlje, pa je u listopadu 1528. H. s velikom vojskom nesmetano provalio u Hrvatsku, plijeneći oko Otočca. Kraj Belaja hrvatski su velikaši 5. X. porazili njegovu vojsku. Sudjelovao je 1529. u vojnim pripremama i pohodu na Beč Sulejmana II, a iduće je godine (13. IX) u svom ljetnikovcu nedaleko od Ilidže primio poslanike kralja Ferdinanda I, Josipa Lambergera i Nikolu Jurišića te njihova tumača Benedikta Kuripešića, koji su putovali u Carigrad radi pregovora o miru sa sultanom. Unatoč primirju, H. je u lipnju 1531. uzalud napao Klis. Kada je sljedeće godine Sulejman poveo drugu vojnu na Beč, H. se kraj Osijeka pridružio sultanu sa 10 000 vojnika. Na poč. 1534. H. je smijenjen s položaja bosanskog sandžakbega i do svibnja 1536. bio namjesnik Smederevskog sandžakata. Husrev-begovim povratkom u Bosnu za susjedne hrvatske krajeve ponovno su nastupile vrlo nemirne godine. Potkraj srpnja 1536. H. je počeo utvrđivati gradove Brod i Kobaš te graditi most preko Save. Za vojevanja u Slavoniji ljeti 1536. osvojio je Požegu i okolicu te privremeno zaposjeo Jasenovac. Potom je s četama hercegovačkog sandžakbega pošao na Klis koji je zauzeo 1537. Potkraj rujna izgubio je Skradin, koji je zauzela mletačka vojska, a u travnju 1538. provalio je u Dalmaciju s odredom od 8000 pješaka i 400 konjanika, zauzeo Nadin i Vranu, ali izgubio Obrovac i Ostrovicu. Usmjerivši svoju vojsku na sjever, zauzeo je Dubicu, koju je tada držao knez Nikola Zrinski, Jasenovac i Novsku. God. 1540. uzalud je s kliškim sandžakbegom Murat-begom Tardićem opsijedao Zrin Nikole Zrinskog kome je u pomoć pritekao stariji brat Ivan. U protuudaru braća su provalila u Bosnu, poharavši i popalivši Dubicu i Kamengrad te povevši sa sobom velik plijen u stoci i ljudima. Posljednja Husrev-begova vojna akcija bilo je slanje pomoći sultanu koji se 1541. spremao zaratiti protiv Ivana Zapolje. Poginuo je u pohodu protiv pobunjenih Kuča i pokopan u Sarajevu. H. je poznat i po tome što je u Sarajevu dao podignuti džamiju, poznatu kao Begova džamija, turbe, dvije medrese, tekiju, musafirhanu, imaret, sahat-kulu, kameni most, dvije banje, dva bezistana, vodovod s 21 česmom i veliki vakuf.
LIT.: M. Istvánffy: Regni Hungarici historia, post obitum Mathiae Corvini regis, 34. Coloniae Agripinae 1724, 67–69, 93, 108, 130, 134, 136, 140, 143–144, 146. — J. W. Zinkessen: Geschichte des Osmanischen Reiches in Europa, 2. Gotha 1854, 679, 726. — I. Kukuljević Sakcinski: Kratki ljetopisi hrvatski. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1857, 4, 50–51. — M. Sanudo: Odnošaji skupnovlade mletačke prama južnim Slavenom. Ibid., 1865, 8, 212, 227. — I. Kukuljević Sakcinski: Chronicon breve Regni Croatiae Joannis Tomasich minoritae. Ibid., 1868, 9, 25–26. — I. A. Fessler: Geschichte von Ungarn, 3. Leipzig 1874, 334, 340, 361, 367–368, 429, 452, 485. — Š. Ljubić: Commissiones et relationes Venetae, 3. Zagrabiae 1880, 239. — I. Pavlović: Srpska pisma u francuskim arhivima. Glasnik Srpskog učenog društva (Beograd), 1882, 51, str. 114–116. — S. Bašagić: Gazi Husrevbeg. Godišnjak pokrajine Bosne i Hercegovine, 3(1884) 2, str. 11–15. — Isti: Biografija Gazi Husrevbega. Ibid., 7(1888) str. 32–38. — V. Klaić: Pad Obrovca, Udbine i Jajca. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) str. 58, 64, 66–67. — M. Spaho: Gazi Husrev-beg. Behar, 7(1906–07) 9, str. 99–101; 10, str. 112–114; 11, str. 124–125; 12, str. 135–137; 13, str. 148. — N. Jorga: Geschichte des Osmanischen Reiches, 2. Gotha 1909, 383, 387, 403. — B. Kuripešić: Itinerarium der Botschaftsreise des Josef von Lamberg und Niclas Jurischitz durch Bosnien, Serbien, Bulgarien nach Konstantinopel 1530, Innsbruck 1910, 21, 43. — S. Bašagić: Gazi Husrevbeg naše gore list. Zeman, 1(1911) 48, str. 2. — S. Kemura: Stara hrišćanska crkva u Sarajevu. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 23(1911) str. 297. — Ć. Truhelka: Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba. Ibid., 24(1912) str. 91–233. — A. Ivić: Nekoliko ćirilskih spomenika iz XVI i XVII veka. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 15(1913) str. 94–95. — L. Thallóczy i S. Horváth: Codex diplomaticus partrium regno Hungariae adnexarum, banatus, castrum et oppidum Jaycza (1450–1527), Monumenta Hungariae historica, 40. Budapest 1915, 304–306, 357. — L. Thallóczy: Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450–1527. Zagreb 1916, 198, 204, 212. — A. Ivić: Istorija Srba u Vojvodini. Novi Sad 1929, 128–129, 138, 142, 387–388. — S. Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini. Zagreb 1931, 14. — (Gazi Husrevbeg i njegova džamija): A. Nametak, Obzor, 71(1930) 91, str. 2. — S. Bašagić, Napredak (kalendar), 20(1931) str. 97–101. — H. Kreševljaković, Ibid., str, 101–113. — A. Makanec, Jutarnji list, 20(1931) 6886, str. 26. — H. S. Brkić, Gajret, 13(1932) 19, str. 309–316. — H. Dizdar, Jugoslovenska pošta, 4(1932) 873, str. 9. — Isti, Ibid., 1027, str. 1. — D. Hofbauer, Hrvatski list, 13(1932) 299, str. 5–6. — H. Kreševljaković, U: Spomenica Gazi Husrevbegove četiristo-godišnjice. Sarajevo 1932, 17–22. — A. Makanec, Novosti, 26(1932) 291, str. 5; 292, str. 6; 293, str. 11. — A. Mutevelić, Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice, 1(1933) 4/5, str. 29–37. — A. Šimčik, Odsutnost Husrevbegova iz Sarajeva god. 1534–1536. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 46(1934) 2, str. 91–105. — M. Hadžimalić: Gazi Husrevbeg i Gazi Ali-paša. Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice, 3(1935) 1, str. 49–55. — G. Elezović: Turski spomenici, 1. Beograd 1940, 523–525. — Evlija Čelebi: Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo 1954, 81–84, 117, 119, 123–124, 126–127, 131, 137–139, 145, 168, 171, 174, 178–182, 191, 210–211, 217, 221, 227–228, 231, 240–241, 243, 256. — Historija naroda Jugoslavije, 2. Zagreb 1959, 144–145, 175, 177, 205, 403. — I. Mažuran: Turska osvajanja u Slavoniji (1526–1552). Osječki zbornik, 6(1958) 97, 99, 100, 102, 105. — Isti: Turski Osijek (1526–1687). Ibid., 7(1960) str. 58, 62–63. — S. M. Traljić: Vrana pod turskom upravom. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 9(1962) str. 339. — Isti: Zadar i turska pozadina od XV do potkraj XIX stoljeća. Ibid., 11–12(1965) str. 207–208. — D. Mandić: Etnička povijest Bosne i Hercegovine. Rim 1967, 160, 162. — H. Šabanović: Hasan Kafi Pruščak. Prilozi za orijentalnu filologiju, 1964–65(1969!) 14/15, str. 12. — S. M. Traljić: Nin pod udarom tursko-mletačkih ratova. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 536–538, 542. — Isti: Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine. Ibid., 18(1971) str. 351–352. — Isti: Tursko-mletačke granice u Dalmaciji. Ibid., 20(1973) str. 448–449. — K. Jireček: Istorija Srba, 2. Beograd 1978, 337. — J. Hammer: Historija turskog (osmanskog) carstva, 1. Zagreb 1979, 360–361, 364, 367, 371, 380, 406–407, 417. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1980, 92–93, 105, 109, 142–143, 146–148, 180–182. — H. Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1980, 83, 118–120, 123, 159. — N. Lašvanin: Ljetopis. Sarajevo 1981, 123, 167. — H. Šabanović: Bosanski pašaluk. Sarajevo 1982, 58–59, 179. — F. Dž. Spaho: Prilog istoriji grada Islama u Ravnim kotarima u XVII st. Zadarska revija, 34(1985) 4/5, str. 354. — T. Raukar, I. Petricioli, F. Švelec, Š. Peričić: Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797. Zadar 1987, 210. — S. Bašagić-Redžepagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463 – 1850). Sarajevo 1990, 25–33. — I. Mažuran: Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb 1998. — S. S. Hadžihuseinović Muvekkit: Povijest Bosne, 1. Sarajevo 1999.
Pejo Ćošković (2002)
