HVAL, pisar (XIV–XV. st.). God. 1404. napisao je za bosanskoga vojvodu i hercega splitskoga H. Vukčića Hrvatinića zbornik, koji je u literaturi po njem nazvan Hvalov zbornik. Djelo je pisano bosanskom ćirilicom na pergameni veličine 17x11 cm na 359 folija (prva tri prazna), a završio ga je opširnim kolofonom, u kojem je uz svoje ime naveo i vjersku pripadnost, ime i titule osobe za koju je pisao, godinu pisanja i svršetka pisanja te ime tadašnjega episkopa Crkve bosanske: »Va ime o(tь)ca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. A sie se knige napisaše ot ruki hvala krьstiênina na počtenie slavnomu g(ospo)d(i)nu hrьvoju herьcegu splêtьskomu i knezu ot dolьnihь krai (i) inimь mnogimь zemlamь timь že molu vi bratie kto budu pročitati sie pismo ašće česo ne umilь budu sьvrьšitê vь siemь pisanêi prostite a čtuće pominaite toga komu se pisaše a pisara toliko koliko e vamь razumiti ot toga meštarьstva a a pisaše se i dosvrьšiše vь lêto roždьstva h(rьsto)va č. u. i. d. (=1404) lêto vь dni episkupьstva i nastavnika i sьvrьšitela crьkvi bosanьskoi g(ospo)d(i)na dêda radomêra«. Sadržaj Hvalova zbornika čine biblijski i apokrifni tekstovi: čitav Novi zavjet i Psaltir, osam biblijskih pjesama iz Staroga i Novoga zavjeta, Deset zapovijedi Božjih i nekoliko, većinom apokrifnih članaka o novozavjetnim knjigama. Napisan je, kao i ostali rukopisi Crkve bosanske, na crkvenoslavenskome jeziku koji obilježuju pomlađeni glasovi (ikavizacija »jata«), arhaičan leksik i sintaksa. Hvalov je crkvenoslavenski jezik prožet elementima zapadne štokavštine. Predložak iz kojega je H. uzimao tekstove bio je glagoljski »velike starine« (na dvama se mjestima u zborniku pojavljuju glagoljska slova). Rukopis je bogato ukrašen minijaturama, zaglavljima i inicijalima izrađenim intenzivnim bojama i zlatom. Ukrašavala su ga dva umjetnika, od kojih bi jedan mogao biti sâm H., što bi potkrjepljivala dva njegova zapisa na marginama stranica: »si pisahь zlatomь kako i črьnilom« (f. 48) i: »pisahь zlatomь kako i črnilomь« (f. 188). Drugi je umjetnik, vjerojatno domaći dalmatinski minijaturist, onaj koji je za H. Vukčića Hrvatinića ukrasio glagoljski misal oko 1404. S istim se umjetnikom povezuju dvije minijature u primjerku kronike Tome Arhiđakona u Budimpešti. Drži se da je minijaturist bio pod utjecajem anonimnoga dalmatinskog slikara poznatoga kao Majstor tkonskoga raspela i da je H. svoj zbornik pisao negdje u Dalmaciji ili u neposrednome zaleđu – možda u »rezidenciji Hrvojevoj kod Omiša« (J. Hamm). Hvalov se rukopis čuva u Bologni (Biblioteca dell’Università. Manoscritti. No 3575 B). Đ. Daničić je pomišljao da je H. pisao i Nikoljsko evanđelje, ali u tom smislu nisu obavljena istraživanja. Hvalov je zbornik najpotpuniji i najreprezentativniji rukopis Crkve bosanske. Faksimil u boji čitava rukopisa s transkripcijom i kritičkim izdanjem teksta, uspoređena s glavnim bosanskim rukopisima, objavljen je pod naslovom Codex »Christiani« nomine Hval (Sarajevo 1986).
LIT.: J. Dobrovský: Institutiones linguae slavicae dialecti veteris. Vindobonae 1822, XIII. — F. Rački: Prilozi za povijest bosanskih patarena. Starine, 1869, 1, str. 101–103. — Đ. Daničić: Hvalov rukopis. Ibid., 1871, 3, str. 1–146. — V. Jagić: Ogledi stare hrvatske proze. Ibid., str. 203–331. — Đ. Daničić: Apokalipsa iz Hvalova rukopisa. Ibid., 1872, 4, str. 86–109. — V. Jagić: Opis i izvodi iz nekoliko južnoslovenskih rukopisa, XIV. Odlomak jevangjelja bosanskoga pisanja. Ibid., 1877, 9, str. 134–137. — Lj. Stojanović: Jedan prilog k poznavanju bosanskijeh bogumila. Ibid., 1886, 18, str. 230–232. — L. Thallóczy: Herzog Herwoya und sein Wappen. Wissenschaftliche Mittheilungen (Wien), 2(1894) str. 110. — D. Prohaska: Das kroatisch-serbische Schriftum in Bosnien und der Herzegowina von den Anfängen in XI bis zur nazionalen Wiedergeburt im XIX Jahrhundert. Zagreb 1911, 40–42. — V. Klaić: Herceg Hrvoje i Hval krstjanin. Nastavni vjesnik, 35(1926–27) str. 83–88. — V. Vrana: Književna nastojanja u sredovječnoj Bosni. U: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Sarajevo 1942, 812–814. — A. V. Solovjev: Vjersko učenje bosanske crkve. Zagreb 1948, 37–41. — S. Radojčić: Stare srpske minijature. Beograd 1950, 44–45. — E. Turdeanu: Apocryphes bogomiles et apocryphes pseudo-bogomiles. Revue de l’histoire des religions (Paris), 138(1950) str. 22–52. — L. Petrović (L. P.): Kršćani Bosanske crkve. Sarajevo 1953, 109–142. — V. J. Đurić: Minijature Hvalovog rukopisa. Istoriski glasnik (Beograd), 1–2(1957) str. 39–51. — V. Štefanić: Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije. Vajsov zbornik. Slovo, 1957, 6/8, str. 58–84. — J. Hamm: Apokalipsa bosanskih krstjana. Slovo, 1960, 9/10, str. 47–51. — J. Lučić: Prilog pitanju nestanka bosanskih bogumila (patarena). Historijski zbornik, 14(1961) str. 239–242. — D. Mandić: Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Chicago 1962, 84–86. — H. Kuna: Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlu južnoslovenskih redakcija staroslovenskog. Radovi sa simpoziuma »Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura«. Zenica 1973, 89–102. — Ista: Hrestomatija starije bosanske književnosti, 1. Zbornik krstjanina Hvala. Sarajevo 1974, 45–58. — F. Šanjek: Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku. Zagreb 1975. — J. Šidak: Studije o »Crkvi bosanskoj« i bogumilstvu. Zagreb 1975. — H. Kuna: Les Manuscrits de »L’eglise de Bosnie« au moyen âge. Annales de l’Institut français de Zagreb, S III, 2(1976) str. 39, 44–45. — F. Šanjek: Les chrétiens bosniaques et le mouvement cathare aux XIIe–XVe siècles. Paris—Louvain 1976, 169–174. — H. Kuna: Neke grafijske osobine bosanskih srednjovjekovnih kodeksa u odnosu prema staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tradiciji. Nahtigalov zbornik. Ljubljana 1977, 153–166. — Ista: Bosanska srednjovjekovna književnost i njen jezik prema srpskoslavenskoj i hrvatskoj glagoljskoj književnosti. Naučni sastanak slavista u Vukove dane (Beograd), 8(1978) 73–82. — D. Dragojlović: Zbornik krstjanina Hvala i problem »crkve bosanske«. Balcanica, 13–14(1982–83) str. 73–84. — H. Kuna: Pregled najznačajnijih spomenika srednjovjekovne pismenosti. Pisana riječ u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1982, 72. — J. Jurić-Kappel: Hval Codex – zur paläographischen und grammatikalischen Charakteristik. Wiener slavistisches Jahrbuch, 30(1984) str. 23–42. — K. Prijatelj: Prilog stilskoj pripadnosti minijatura Misala vojvode Hrvoja. Radovi. Filozofski fakultet u Zadru. 23(1983–84) 23(10), str. 311–319. — H. Kuna: Hvalov zbornik – spomenik srednjovjekovne bosanske književnosti. Godišnjak Instituta za jezik i književnost u Sarajevu, 14(1985) str. 9–20. — Ista: Ćirilometodijanska tradicija i Hvalov zbornik. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad), 29(1986) str. 47–54. — J. Maksimović: Iluminacija Hvalovog zbornika. U: The Codex of Hval Krstjanin. Transcription and Commentary. Sarajevo 1986, 22–29. — D. Dragojlović: Krstjani i jeretička crkva bosanska. Beograd 1987, 229–250. — P. Ćošković: Krstjanin Vlatko Tumurlić i njegovo doba. Croatica Christiana periodica, 19(1995) 35, str. 7.
Anica Nazor (2002)
