IBLER, Drago

IBLER, Drago (Dragutin), arhitekt (Zagreb, 14. VIII. 1894 — Novo Mesto, 12. IX. 1964). Sin Janka, književnoga kritičara i publicista. Gimnaziju završio 1912. u Zagrebu, gdje je pohađao i privatnu slikarsku školu T. Krizmana 1911–12. Studirao arhitekturu 1912–16 (diplomirao 1921) na Visokoj tehničkoj školi u Dresdenu. Usavršivao se 1922–23. u Majstorskom atelijeru za arhitekturu H. Poelziga pri Umjetničkoj akademiji u Berlinu. Djelovao kao slobodni arhitekt 1916–26, od 1923. u Zagrebu, gdje je 1926. postao profesorom na novoosnovanom arhitektonskom odjelu pri Akademiji likovnih umjetnosti (ALU). Ondje je u njegovu atelijeru konstituirana umjetnička skupina Zemlja (1929–35), kojoj je neprekidno predsjednik. Od 1941. živio pretežno u Švicarskoj. Nakon povratka u Zagreb 1951. postavljen je u zvanje redovitoga profesora, a 1952. postaje voditeljem Majstorske radionice za arhitekturu. Od 1952. zaposlen je na ALU, od 1963. u Majstorskoj radionici likovnih umjetnosti. Poginuo u prometnoj nesreći kraj Novoga Mesta. — Projektirao, zaokupljen socijalnim i umjetničkim problemima arhitekture, poglavito stambene zgrade (najamne ugrađene višekatnice i obiteljske kuće) humanih standarda življenja te socijalno-zdravstvene ustanove, kazališta, hotele, tvornice, izložbene prostore unoseći u našu okolinu progresivna načela arhitektonskoga oblikovanja. Njegov je opus odraz smjerova i obilježja europske arhitekture prve pol. XX. st., od neostilskih tragova i postsecesijske arhitektonike slobodnoga stila u školskim radovima (1914–20) preko ekspresionizma i nove stvarnosti u 1920-im do modernizma internacionalnoga stila u 1930-im, od socrealističke epizode do poetičnoga funkcionalizma i novoga brutalizma 1950-ih. Presudan je Poelzigov utjecaj, kroz čije je projekte (na nekima je surađivao) prihvatio ekspresionizam. U zagrebačkom arhitektonskom životu javio se 1920. sudjelujući u natječaju za hotel u Gundulićevoj ul. God. 1923–28. projektira u duhu ekspresionizma, no kako nema ni jedne izvedbe, njegov arhitektonski ekspresionizam (ujedno i »ekspresionističko poglavlje hrvatske arhitekture«) ostaje u nacrtima. Vrhunske je domete ostvario u natječajnim radovima za Epidemiološki zavod na Zelenom brijegu (1923, I. mjesto) i Središnji ured za osiguranje radnika (SUZOR) u Mihanovićevoj ul. (1923–24), u kojima M. Krleža 1924. prepoznaje arhitekta od »ukusa i kulture« i našu graditeljsku vezu s budućnosti, potom za Vijećnicu u Sušaku (1927) i Visoku školu za trgovinu u Zagrebu (1928). Na međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. izlagao svoje projekte, uredio izložbeni prostor Kraljevine SHS u Grand Palaisu ostvarivši zapažen ekspresionistički postav kazališne sekcije, a kao član međunarodnoga žirija glasovao za nagradu Le Corbusieru. Od 1926. u arhitektonskoj školi i atelijeru pri ALU sa svojim studentima (M. Kauzlarić, Z. Požgaj, B. Bon, A. Freudenreich, D. Galić, L. Horvat, S. Planić, I. Bartolić, M. Hamel, N. Šegvić) promiče suvremena načela građenja. God. 1928. priklanja se racionalističkomu oblikovnomu govoru i neizvedenim projektom za kuću Puks u Ilici započinje fazu arhitekture internacionalnoga funkcionalizma. U razdoblju Zemlje intenzivno djeluje na društvenom i umjetničkom planu te ima najviše izvedba. Nastaje više djela avangardne arhitektonike: projekt kuće Rittig u Ilici, kbr. 168a, u obliku obrnuta slova U, u izvedbi znatno izmijenjen (1929–30, prva realizirana Iblerova kuća uopće), najamne višekatnice Wellischa i Ungara u Martićevoj ul., kbr. 13 (antologijsko djelo naše moderne arhitekture izvanrednih proporcija) i Wellischa i Mezzera u Vlaškoj ul., kbr. 60 (1930–31), upravna zgrada Higijenskoga zavoda (danas Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević na Mirogojskoj cesti, kbr. 8 (1931–32, druga etapa 1940–44) te vile Bauer (1931–33, primjer interpretacije Le Corbusierovih pet bitnih odrednica) i Beer (1932–33, najuspjelija vila u internacionalnom stilu) na Jabukovcu, kbr. 15 i 27, sve u Zagrebu; okružni uredi za osiguranje radnika (OUZOR) u Mostaru (1930, vjerno restauriran nakon oštećenja u ratu 1990-ih) i Skoplju (1931–32, s Galićem) te vila Robić u uvali Bon Repos na Korčuli (1933), vrhunac Iblerova opusa i ravnoteže lokalnoga i univerzalnoga. Ističu se i natječajni prijedlozi za najamnu zgradu Ebenspanger u Ilici (uži natječaj 1929), parcelaciju građevnoga bloka Zakladne bolnice na Jelačićevu trgu (1930, istovrijedno I. mjesto), srednjoškolsko sklonište u Medulićevoj ul. (uži natječaj 1931, I. mjesto), sve u Zagrebu, te OUZOR u Osijeku (1935), a među neostvarenim projektima studija terasaste stambene izgradnje u Novakovoj ul. (1932–33, s Galićem) i vila Markulin na Jabukovcu (1933) u Zagrebu te ljetnikovac Šišić u Novom u Vinodolu (1935). Do 1940. ostvaruje sve osobnije inačice funkcionalističke arhitekture internacionalnoga stila: najamna zgrada Markulin na Ribnjaku, kbr. 16 (1936–37), »jedna od najljepših ugrađenih kuća u Zagrebu« (Željka Čorak), vila Blažeković u Zamenhofovoj ul., kbr. 1 (1936–37), »remek-djelo našeg graditeljstva«, primjer za »genius loci« i sklad kamene i drvene građe, drvena vila Filipčić u Ul. Sv. Duha, kbr. 117 (1936–37, s Galićem). Također je izveo portal Meštrovićeva atelijera u Mletačkoj ul., kbr. 6 (1925), najamnu kuću Sisarić u Kukuljevićevoj ul., kbr. 26 (1930), tvorničke pogone »Destalit« (1936, srušeno) i »Me-Ba« (1940–41, srušeno) u Fijanovoj ul., kbr. 10, najamnu stambenu zgradu Mirovinskoga fonda Općega jugoslavenskoga bankarskoga društva u Martićevoj ul., kbr. 14c (1936–37), vilu Pajkurić u Nazorovoj ul., kbr. 64 (1940–41, dovršena 1947), dogradnju stana s terasom i krovnim vrtom na Svačićevu trgu 1930-ih, sve u Zagrebu, vilu Beer u Petrinji (1931) i Narodni dom u Bosanskoj Krupi (1931, srušeno); sudjelovao u natječajima za zgradu Rudarske bratimske blagajne u Mislavovoj ul. (1927), Umjetnički dom Hrvatskoga društva umjetnosti »Strossmayer« na Mažuranićevu trgu (uži natječaj 1931, I. mjesto), najamnu zgradu Gradske štedionice na Jelačićevu trgu (uži natječaj 1931), stambeno-poslovnu visoku zgradu Radovan u Masarykovoj ul. (uži natječaj 1933), poslovno-stambenu zgradu Napretkove zadruge u Bogovićevoj ul. (1935–36), najamnu zgradu Lebinec na Ribnjaku (uži natječaj 1936), zgradu Gospodarske sloge u Zvonimirovoj ul. (uži natječaj 1937), zgradu Matice hrvatskih obrtnika u Ilici (uži natječaj 1937, s Hinkom Gottwaldom), sve u Zagrebu; Ministarstvo financija (1924), Državnu štampariju (1933), Državnu markarnicu (1936), poslovnu zgradu »Prizad« (1938–39, s Galićem) i Državnu operu (1939–40), sve u Beogradu; Bansku palaču (uži natječaj 1931, s I. Meštrovićem) i hotel na Marjanskoj obali (1933) u Splitu, OUZOR (1937, s Galićem, otkup) i stambenu zgradu zadruge »Spas« (1938) u Sarajevu. Projektirao preuređenje Kamenitih vrata (1931), Školu za arhitekturu u krugu Umjetničke akademije u Ilici (1932), vilu Mahić u Bosanskoj ul. (1936), visoku zgradu tvrtke »Bata« u Ilici (1939), najamnu vilu Novosel u Rockefellerovoj ul. (1940), stambeni blok tvrtke »Me-Ba« u Mandrovićevoj ul. (1940), sve u Zagrebu; kuću s dva stana u Kreki (1928), Muzej narodnih spomenika u Kninu (1931), hotel »Topolščica« u Kranjskoj Gori (1934) i Sokolski dom u Brčkom (1939). Surađivao 1938. u Meštrovićevu idejnom projektu za Dom likovnih umjetnosti u Zagrebu (danas Dom hrvatskih likovnih umjetnika). God. 1948. radi projekte za Operu i državnu Rezidenciju na Dedinju u Beogradu (s Galićem). U poraću su realizirane samo dvije Iblerove zgrade: »drveni neboder«, poslovno-stambena visoka zgrada u Martićevoj ul., kbr. 9 (1955–60, Nagrada grada Zagreba 1961) i stambeni blok Izvršnoga vijeća NRH na Iblerovu trgu, kbr. 2 (1957–58) u Zagrebu. Sudjelovao u natječajima za zgradu Radničkoga sveučilišta u Vukovarskoj ul. (1955), hotel u Miramarskoj ul. (1956–57), Dom Matice iseljenika s koncertnom dvoranom u Trnjanskoj ul. (1958), sve u Zagrebu; 1954. projektirao zgrade Jugopetrola na Trgu maršala Tita i Hitne pomoći u Martićevoj ul., te Dom kulture na Peščenici, stambenu zgradu u Boškovićevoj ul. (1955), Stanicu za transfuziju krvi u Draškovićevoj ul. (1958) i vilu Izvršnoga vijeća Sabora NRH na Prekrižju (1961–64), sve u Zagrebu, Opću bolnicu u Karlovcu (1954–56), veleposlanstvo u Moskvi (1958–59), Operu u Zürichu (1961–64) te vilu u Zumstegu (1963). Bio je s A. Rothom suorganizator X. zasjedanja CIAM u Dubrovniku 1956. i predstavnik Saveza arhitekata Jugoslavije na V. kongresu Međunarodne unije arhitekata u Moskvi 1958. Autor je članaka o umjetnosti gradogradnje (Baukunst und die Stadt. Zagreber Tagblatt, 1925), problemu regulacije Jelačićeva trga, Kamenitim vratima (Jutarnji list, 1930, 1931) te rasprave o bolničkoj arhitekturi (Jury i arhitektonski natječaji. Pečat, 1939), u kojoj zagovara estetski funkcionalizam. Član Društva za promicanje umjetničkoga obrta »Djelo« (1926–29). Izlagao na izložbama Zemlje (Zagreb 1929, 1931–32; Pariz 1931; Sofija 1934; Beograd 1935), Izložbi jugoslovenske savremene arhitekture (Beograd 1931), a posmrtno su mu djela bila izložena na Zagrebačkom salonu (1971, 1985) i izložbi Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata (Zagreb 1976–77). God. 1964. snimljen je o Ibleru TV film, prvi iz serije Pioniri moderne arhitekture (scenarij i režija R. Ivančević). Uporan u europeizaciji naše arhitekture, I. je ostvario vrhunska djela zagrebačke arhitektonske škole, »najtipičnije primjere funkcionalističke morfologije« u hrvatskoj međuratnoj arhitekturi (Ž. Čorak) i »djela za europske antologije« (Šegvić).