IBRAHIM BISTRIGIJA (Bistraki, Bistričanin, Sarajlija Bistričanin), muftija (Sarajevo, 1589/90 — Sarajevo, između 18. I. i 16. II. 1665). Početnu izobrazbu stekao u uleme u rodnom gradu, potom se školovao u Carigradu. Stupivši u halvetijski derviški red, pridvorio se u Muslihudina Užičanina te stekao diplomu na temelju koje je mogao poučavati. Nakon povratka u Sarajevo bio je 1631. imenovan muftijom i na toj je dužnosti ostao do kraja života. Dao je uz Mehmed-begovu džamiju na Bistriku podignuti veliki hanikah (samostan s internatom za derviše), gdje je poučavao. Suvremenici su ga držali učenim, vidovitim i svetim čovjekom. U povodu Ibrahimove smrti više je njegovih poštovatelja izreklo posmrtne stihove. Njegovo se turbe nalazi u dvorištu Careve džamije u Sarajevu.
LIT.: S. Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463–1850). Sarajevo 1900, 70. — S. Kemura: Javne muslimanske gragjevine u Sarajevu. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 20(1908) 4, str. 481–482. — Isti: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe. Ibid., 22(1910) 2/3, str. 238. — S. Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Ibid., 24(1912) 3, str. 318. — S. Kemura: Sarajevske muftije od 926–1519. do 1334–1916. god. Sarajevo 1334–1916, 8–10. — S. Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. Zagreb 1931, 31–32. — A. Gaši: Tekije i tarikati u »Putopisu« Evlije Čelebije. Islamska misao, 7(1985) 81, str. 21, 26, bilj. 9. — Evlija Čelebī: Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo 1996³. — M. Omerdić: Derviške tekije u Sarajevu. Radovi sa znanstvenog simpozija Pola milenija Sarajeva. Sarajevo 1997, 133–135. — Dž. Alić: Devetnaest stoljeća Bosne. Sarajevo 1998, 298. — M. Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, 1. Sarajevo 1998², 19–24. — S. S. Hadžihuseinović Muvekkit: Povijest Bosne, 1. Sarajevo 1999. — M. Handžić: Teme iz književne historije. Izabrana djela, 1. Sarajevo 1999, 77–78.
Pejo Ćošković (2005)
