IBRAHIM KAZAZ BOŠNJAK (Ibrahim sin Timurhanov, Ibrāhīm ibn Timur Hān al-Bosnawī, Ibrāhīm Ḳazzāz b. Tīmūrḫān b. Hamza al Bosnawi), mistik (? — Kairo, nakon 1618). Prema S. Bašagiću, početnu izobrazbu stekao je u Bosni, iz koje je otišao te stupio u derviški red bajramijâ. Dulje je živio u Meki i Medini, a potkraj života nastanio se u Kairu, gdje je imao trgovinu i bavio se svilarstvom, po čem je stekao nadimak Kazaz (Svilar). Čitav se život skrivao bojeći se – kao unuk Hamze Bošnjaka koji je u inkvizicijskom postupku osuđen i pogubljen 1521/22 – progona pa je u svakoj novoj okolini nosio drugo ime (u Meki Hasan, u Medini Muhamed, u Kairu Ibrahim). Napisao je više rasprava (risāla) iz islamskoga misticizma, a poznata je Muḥrikat al-qulūb fi’ š-šawq li Allām al-guyūb (Baklja koja raspaljuje srce u ljubavi prema znalcu svih tajni).
LIT.: S. Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. Zagreb 1931, 34. — M. Handžić: Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana. Sarajevo 1933, 27–28. — H. Šabanović: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima. Sarajevo 1973, 202–204. — S. Balić: Kultura Bošnjaka. Muslimanska komponenta. Zagreb 1994². — M. Handžić: Teme iz književne historije. Izabrana djela, 1. Sarajevo 1999.
Pejo Ćošković (2005)
