ILHAMI, Abdulvehab (Ilhamija; Abdulvehab b. Abdulvehab Žepčevi, Abdulvehab Abdulvehabov, Šejh es-Sejjid Abdulvehhab Ilhami-baba el Bosnevi; Žepčak), pjesnik (Žepče, 1773 — Travnik, 1821). Potpisivao se kao Abdulvehab sin Abdulvehabov, u natpisu na njegovu nadgrobnom spomeniku spominje se kao Sejjid el-Hadž Vehab, najpoznatiji je pod pjesničkim imenom Ilhamija (turski ilhami: nadahnuće) ili Ilhami-baba. Početnu izobrazbu stekao je u medresi džamije Ferhadije u rodnom gradu, a mistiku (tesawuf) učio u fojničkoj tekiji. Pristupio je nakšibendijskomu derviškomu redu i hodočastio u Meku, po čem je dobio naziv hadži. Posljednje godine života službovao je kao imam i hatib (propovjednik i vjeroučitelj) u glavnoj žepačkoj džamiji Ferhadiji. God. 1821. pozvao ga je u Travnik bosanski valija Seid Ali Dželal-paša i potom ga s nekim drugim uglednim Bosancima dao pogubiti. Iako o Ilhamijinoj krivnji nema sigurne predaje ni pisanih podataka, istraživači drže da je pogubljen zbog oštrih kritika koje je upućivao suvremenicima, ne samo običnim ljudima nego i najvišim državnim i vjerskim predstavnicima, zbog njihovih poroka. U nekim kasidama na turskom jeziku I. je izrijekom spominjao i Seida Ali Dželal-pašu. — Pisao je pobožne i poučne pjesme (ilahije i kaside) na materinskom i turskom jeziku te nekoliko njih na arapskom. Skupljene su u Zbirku pjesama šejha Hadži-Sejjid-Abdulvehaba Ilhami-babe Bošnjaka (Divani Šejh el-Hadž es-Sejjid Abdulvehhab Ilhami-baba el Bosnevi). Neke njegove pjesme nalaze se po drugim rukopisnim zbornicima, poput Kronike M. E. Kadića, a u nekima su poslije prilikom prepisivanja nastale promjene, bilo pogrješkom prepisivača bilo njihovom svjesnom nakanom da u njih unesu vlastite nazore i poglede. Po dvadesetak sačuvanih pjesama na materinskom jeziku jedan je od najplodnijih pisaca starije bosanskohercegovačke književnosti. Na materinskom i turskom jeziku napisao je malu islamsku početnicu za djecu Tuhfetul-musallin ve zubdetul-haš’in, koja je bila vrlo popularna i mnogo prepisivana, a poznata je pod nazivom Ilmihal Hadži Abdulvehhab-efendije. Njoj je na kraju dodao autobiografske bilješke.
LIT.: S. Bašagić: Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 1463–1850). Sarajevo 1900, 131. — S. Kemura i V. Ćorović: Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII. und XIX. Jahrhundert. Sarajevo 1912, str. XVIII–XIX, 38–51. — D. Bogdanović: Pregled književnosti hrvatske i srpske, 1. Zagreb 1916², 269. — S. Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. Zagreb 1931, 34. — M. Handžić: Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana. Sarajevo 1933, 58, 92–93. — M. Hadžijahić:O jednoj pjesmi Šejh Vehab Ilhamije. Novi behar, 8(1934–35) 16, str. 278–279. — H. Kreševljaković: Žepče. Napredak (kalendar), 27(1937) str. 241–242. — M. Hadžijahić: Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. godine. Sarajevo 1938, 7–9. — M. Handžić: Ilhamija Žepčak. Muslimanski pjesnik iz Bosne na hrvatskom jeziku koncem XVIII i početkom XIX vijeka. Hrvatski dnevnik, 5(1940) 1347, str. 14–15. — Isti: Jedna stara kasida. El Hidaje, 6(1943) 9, str. 256–260. — M. Šahinović Ekremov: Pjesnik Ilhamija na stratištu. Novi list, 3(1943) 518, str. 9. — H. Kreševljaković i D. M. Korkut: Travnik u prošlosti 1464–1878. Travnik 1961, 103. — M. Mujezinović: Turski natpisi u Travniku i njegovoj okolini. Prilozi za orijentalnu filologiju, 1966–67, 16/17, str. 223–225. — K. Dobrača: Tuhfetul-musallin ve zubdetul-haši’in od Abdul-Vehaba Žepčevije Ilhamije. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 2–3(1974) str. 41–69. — S. Trako: Medžmua pjesnika Šakira. Ibid., str. 110, 113–118. — M. Hadžijahić: Od tradicije do identiteta. Sarajevo 1974. — I. Kemura: Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije na »bosanskom« jeziku. Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, 38(1975) 1/2, str. 20–43. — I. Kalač: Tragom naše prošlosti. Seid Vehab Ilhamija, ko je to? Politika (Beograd), 74(1977) 22827, str. 17. — E. Todorovac: Od Bašeskije do Ilhamije. Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, 40(1977) 2, str. 197–199. — M. Ždralović: Abdulvehab ibni Abdulvehab Žepčevi-Bosnevi (Ilhamija). Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 5–6(1978) str. 127–144. — A. Nametak: Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti. Sarajevo 1981, 15–17, 21–22, 144–160, 325–328. — M. Memija: Ilhamija – pjesnik buntovnik. Treći program Radio Sarajeva, 11(1982) 38, str. 432–437. — F. Nametak: Kadićev zbornik kao izvor za proučavanje književne građe. Ibid., str. 463. — R. Kadić: Ilhamijin put u smrt. Sarajevo 1984². — L. Hadžiosmanović i S. Trako: Tragom poezije bosanskohercegovačkih Muslimana na turskom jeziku. Sarajevo 1985, 10. — J. Šamić: Čija je pjesma »Ti besposlen nemoj hodat«? Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 11–12(1985) str. 178–179. — M. Hadžijamaković: Nekoliko pjesama iz Ilhamijina Divana. Ibid., 13–14(1987) str. 85–95. — G. Šljivo: Bosna i Hercegovina 1813–1826. Banjaluka 1988, 288. — F. Nametak: Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku. Sarajevo 1989. — H. Kreševljaković: Izabrana djela, 2. Sarajevo 1991, 715. — S. Balić: Kultura Bošnjaka. Muslimanska komponenta. Zagreb 1994². — A. Sućeska: Bošnjaci u osmanskoj državi. Sarajevo 1995, 32. — M. Huković: Zbornik alhamijado književnosti. Sarajevo 1997, 12–14, 16–17, 71–80, 168–170, 185. — M. Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, 2. Sarajevo 1998², 249, 326, 383–384. — V. Ćorović: Bosna i Hercegovina. Banja Luka—Beograd 1999, 94–95. — S. S. Hadžihuseinović Muvekkit: Povijest Bosne, 2. Sarajevo 1999. — M. Handžić: Izabrana djela, 4. Sarajevo 1999.
Pejo Ćošković (2005)
