ILIĆ (Ilich, Illich), bračka povlaštena i splitska građanska obitelj. Za turskih su se ratova doselili, vjerojatno iz Poljica, na područje oko Dračevice. Pretpostavlja se da potječu od Ilije Šimunovića, po kojem su nazivani Illich alias Simunovich. Potkraj XVI. i na poč. XVII. st. spominju se kao pučani u Dračevici i Sutivanu. Braća Valentin (rođ. 1690) i Nikola (rođ. 1695), sinovi Ivana, sudjelovali su 1718. u opsadi Ulcinja. Njihovu hrabrost u protuturskim borbama spominje 1728. providur Zorzi Grimani, a mletački Senat i dužd Alvise Mocenigo dodjeljuju im 25. IX. 1729. grb i povelju kojom su svrstani među povlaštene obitelji. Na tim temeljima započeo je obiteljski uspon na Braču. God. 1793. u Splitu su osnovali obiteljsko trgovačko poduzeće »P. Illich«, koje je izvozilo maslinovo ulje na Istok i uvozilo iz Rusije žito te trgovalo vinom i drvom. Imali su velika skladišta za vino i drvo na splitskoj Matejuški i u Lučcu. U to su doba u Sutivanu posjedovali kuću iz 1505, nekoć vlasništvo Jakova Natalisa, koju su otkupili od splitske židovske obitelji Jesurum (Jeserun). Izvorno renesansni sklop postupno su u XIX. st. i na poč. XX. st. povećali, oko stare jezgre dogradili nove dijelove te ogradili prostran vrt (gotovo je potpuno sačuvan izvorni raspored i oprema interijera iz XIX. st.). Obiteljsko bogatstvo vrhunac je dosegnulo u pol. XIX. st. za Ivana Dinka (rođ. 1793), koji je studirao u Francuskoj i Austriji. Mlad je preuzeo vođenje obiteljske tvrtke, koju je posebice ojačao trgovinom vinom u Francuskoj i uljem u Rusiji. God. 1856. bio je član splitske trgovačke komore. U pol. stoljeća dao je podignuti veliku trokatnu kuću na uglu današnje Marmontove ul. i Obale hrvatskoga narodnoga preporoda. Obitelj je postupno zauzela i do poč. II. svjetskoga rata zadržala istaknuto mjesto u društvenom i gospodarskom životu grada. Isticao se liječnik → PETAR. Sa ženom Delfinom Muzzarelli, koja je u miraz donijela vrijednu zbirku umjetnina, imao je djecu Ivana Dinka (1858–1934), poduzetnika i veletrgovca, Ivana Nikolu (rođ. 1859), inženjera i industrijalca, Giuseppinu (1862–1942), Ivana Josipa (1866–1940), odvjetnika, violinista i člana Splitskoga gudačkoga kvarteta, Floru, i kirurga → ALBERTA. Ivan Dinko je u braku s Olgom Katalinić imao Petra (1890–1942), Gastona (rođ. 1891), diplomata Kraljevine Jugoslavije Alberta i odvjetnika u Zagrebu i Čileu Nikolu (Ivan Niko; doktorirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1921). Petrov je sin teoretičar i društveni djelatnik → IVAN ILLICH. Gastonov sin Vanja (rođ. 1927), član PK »Jadran« (Plivačke sekcije splitskoga Fiskulturnoga društva »Hajduk«) i državni reprezentativac, bio je 1948. prvak u plivanju FNRJ i sudionik Olimpijskih igara u Londonu te prvak Čilea 1951. Od djece Ivana Josipa istaknuo se kirurg → IVAN. Članove obitelji portretirali su I. Skvarčina, V. Bukovac i J. Lalić (portreti se čuvaju u nasljednikâ, u sjedištu Bratovštine sv. Jurja i Tripuna u Veneciji te u Muzeju grada Splita). Potomci danas žive u Sjevernoj Americi i Meksiku. — O rodbinskim vezama bračkih Ilića i onih koji se u Splitu spominju od XVI. st. nema izravne potvrde. Trgovac, vlasnik i kapetan jedrenjaka Petar sudjelovao je 1588. u izgradnji splitske skele. Možda je isti s Petrom koji je s Markom Kavanjinom i Franom Šfaganićem osnovao 1618. kompaniju koja je trgovala ratarskim proizvodima Splitske nadbiskupije, od koje su zakupili zemljište. God. 1619. u Splitu je zabilježen među građanima između kojih su se birali pučki prokuratori za Veneciju, a 1642. kao član uprave zalagaonice. Ante (rođ. 1676) imao je istoimenoga unuka koji je 1809. bio općinski vijećnik. Posljednji pripadnici te grane bili su Antina djeca Frane (u. 1854), sudski činovnik, i Elizabeta (u. 1855).
LIT.: Obitelj. — A. Jutronić: Natpisi u Sutivanu (Brač). Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1932) str. 349. — V. A. Duišin: Plemstvo porodice Ilić (Illich). Glasnik heraldike, 2(1938) 3/4, str. 15. — A. Jutronić: Naselja i porijeklo stanovništva na otoku Braču. Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1950, 34, str. 13, 16, 52, 84. — Isti: Dunata Kavanjin i njen miraz i vjenčani ugovor iz g. 1669. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 4–5(1958–59) str. 480. — G. Novak: Povijest Splita, 2–3. Split 1961–1965. — D. Vrsalović: Povijest otoka Brača. Brački zbornik, 1968, 6, str. 137, 211, 213. — R. Vidović: Bračko cakavsko naselje Stivan. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, OOUR u Splitu, 1(3)(1983–84) str. 203, 238, 245, 254, 256–257, 259–261, 288, 315. — Š. Jurišić: Jadransko iverje 1882–1941. Split 1985, 12. — R. Tomić: Dodatak za Vlaha Bukovca. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26(1986–87) str. 515–520. — Š. Jurišić: Novo dalmatinsko iverje 1882–1941. Split 1987, 13. — Š. Jurišić i V. Dugački: Liječničko iverje 1874–1941. Split 1988, 23. — B. Kuzmanić i N. Kuzmanić: Splitska prezimena. Slobodna Dalmacija, 44(1988) 22. III, str. 17. — Lj. Antić: Hrvati u Južnoj Americi do godine 1914. Zagreb 1991. — J. Gospodnetić: Brač i njegovo pomorstvo. Brački zbornik, 1995, 17, str. 192, 205, 457–458. — T. Vallery: Archivio-Museo Dalmata. Le Donazioni Alberti. Scuola dalmata dei SS. Giorgio e Trifone (Venezia), 1996, 30/1, str. 41–42. — M. Andreis: Stanovništvo otoka Brača u drugoj polovici 18. st. Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 13(1997) str. 234. — R. Tomić: Refugium Ilić na otoku Braču. Zagreb—Split 1997. — N. Kuzmanić: Split u zemljišniku iz 1832. godine. Slobodna Dalmacija, 59(2002) 15. III, str. 62. — Petar (XVI–XVII st.). — Ć. Čičin Šain: Pisma Marka Kavanjina splitskog trgovca iz prve polovine XVII. stoljeća. Starine, 1959, 49, str. 110. — V. Morpurgo: Daniel Rodriguez i osnivanje splitske skele u XVI. st. Ibid., 1966, 53, str. 375–376, 379.
Radoslav Tomić i Iva Mandušić (2005)
