ILIĆ, Ljubo

traži dalje ...

ILIĆ, Ljubo, general i diplomat (Split, 16. IV. 1905 — Beograd, 17. III. 1994). Nakon završene srednje tehničke škole, 1926. odlazi na studij u Pariz, gdje je 1931. diplomirao arhitekturu i urbanizam na Tehničkom fakultetu. Za studija se priključuje KPJ, koja ga postavlja za tajnika Emigracione komisije; sudjeluje u izdavanju publikacija Amis du monde, Plan, Delo, Proleter i Gazette yougoslav de Paris. Sudionik je pariškoga kulturnoga života na poč. 1930-ih; 1931. organizira izložbu skupine Zemlja te je jedan od pokretača časopisa za arhitekturu Architecture d’aujourd’hui. Surađivao u časopisu Građevinski vjesnik 1933–34. Boreći se 1936–39. na republikanskoj strani u Španjolskom građanskom ratu, obnašao zapovjedničke dužnosti te jedno vrijeme bio zapovjednikom Vojne partizanske akademije. Po povratku u Francusku 1939. u zatvorima je i logorima – o tom ostavio zapis u zborniku Španija 1936–1939, 4 (1971) – do bijega u rujnu 1943, kad se priključuje francuskomu pokretu otpora. Ubrzo preuzima zapovjedništvo nad svim partizanskim imigrantskim jedinicama Južne zone Francuske. U činu generala, u veljači 1944. postavljen je za zapovjednika imigrantskih oružanih jedinica u cijeloj Francuskoj (posljednje u nizu konspirativnih imena bilo je Louis Conti; autobiografski zapis o djelovanju u Francuskoj u: De l’exile à la Résistance; réfugiés et immigrés d’Europe centrale en France, 1933–1945. Pariz 1989). Dobitnik je više francuskih odličja i, prema vlastitu navodu, autor 10 brošura o partizanskom ratovanju Comment combattre. Demobiliziravši se iz francuske vojske, od prosinca 1944. jugoslavenski je predstavnik pri Nacionalnom komitetu Francuske i Glavnom štabu savezničkih snaga, u činu generala. God. 1945. organizirao je povratak logoraša iz njemačkih logora u Jugoslaviju i radio na uspostavi diplomatskoga predstavništva u Parizu, a 1946. predvodio diplomatsku misiju u južnoameričkim državama. S povremenim prekidima, do poč. 1970-ih u diplomaciji; 1948. pomoćnik ministra graditeljstva, 1949. i 1956. predsjednik vladina Savjeta za komunalne poslove i urbanizam, veleposlanik u Norveškoj 1951–53, Meksiku 1953–56, Danskoj potkraj 1950-ih, Švicarskoj 1967, inače savjetnik u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove. God. 1974. i 1979. biran za člana Savjeta Federacije SFRJ.

LIT.: N. Šegvić: Stvaralačke komponente arhitekture FNRJ. Urbanizam i arhitektura, 4(1950) 5/6, str. 39–40. — Španija 1936–1939, 1–5. Beograd 1971. — D. Stuparić: Diplomati izvan protokola. Zagreb 1978, 290–313. — Š. Jurišić: Dalmatinsko iverje 1882–1941. Split 1984, 13. — M. Ćurin i N. Kujundžić: Dalmatinci u Španjolskom nacionalno-oslobodilačkom ratu 1936–1939. godine. U: Španjolska 1936–1939. Zagreb 1989, 355. — Dokumenti o spoljnoj politici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 1941–1945, 2. Beograd 1989. — M. D. Grmek i L. Lambrichs: Les révoltés de Villefranche. Paris 1998.
 
Iva Mandušić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ILIĆ, Ljubo. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/ilic-ljubo>.