ILIJANIĆ, Ljudevit

ILIJANIĆ, Ljudevit, botaničar (Slapno kraj Ozlja, 27. IX. 1928). Realnu gimnaziju završio u Karlovcu 1947, a studij biologije 1952. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, gdje je 1960. doktorirao tezom Ekološko-fitocenološka istraživanja nizinskih livada Hrvatske. Od 1953. asistent, od 1963. docent, od 1969. izvanredni i od 1974. do umirovljenja 1993. redoviti profesor u Botaničkom zavodu PMF. Na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju predavao je više kolegija, pretežno iz ekologije bilja i geobotanike, a postavio je i organizirao ekološki praktikum. God. 1970–71. bio je pročelnik Biološkoga odjela, a 1987–89. predstojnik Botaničkoga zavoda. Područja su njegova znanstvenoga rada geobotanika, posebice sinekološka i fitogeografska istraživanja, dinamika i sukcesija vegetacije te autekološka i floristička istraživanja. Opsežnim sinekološkim istraživanjima utvrdio je mikroklimu, vodni režim staništa i reakciju tla nizinskih livada sjeverne Hrvatske, a istraživao je i mikroklimu travnjačke vegetacije Čepićkoga polja i Limskoga zaljeva. Proučavao je i sintaksonomske odnose travnjačke, močvarne, cretne i halofilne vegetacije te je sam ili sa suradnicima opisao jednu novu svezu (Trifolion pallidi), nekoliko novih asocijacija (Serratulo-Plantaginetum altissimae, Ventenato-Trifolietum pallidi, Gentiano-Molinietum litoralis i dr.) te više novih subasocijacija. Istražujući fitogeografsku raščlanjenost pojedinih područja Hrvatske, posebice onih u kojima je klimazonalna vegetacija uništena, polazio je od spoznaje da postoji paralelizam između prirodne klimazonalne i antropogene vegetacije. Paralelizam koji je utvrdio za određene tipove travnjačke vegetacije s obzirom na klimazonalnu vegetaciju potvrdili su poslije i drugi hrvatski geobotaničari. Zbog teškoća oko fitogeografskoga razgraničavanja ukazao je na potrebu osnivanja trajnih ploha za nesmetani razvitak vegetacije bez čovjekova utjecaja sve do konačnoga stadija, vegetacijskoga klimaksa. Istraživanja takvih ploha, koje su ujedno pogodne za dugoročna kompleksna praćenja dinamike i sukcesije vegetacije, ubrzo su ušla u program rada Društva ekologa. Od autekoloških istraživanja bavio se I., s M. Gračaninom i drugim suradnicima, vodnim režimom različitih drvenastih i zeljastih biljaka na staništima u zapadnoj Hrvatskoj, fenološkim značajkama glavnih vrsta drveća i grmlja na Medvednici te utjecajem onečišćenosti zraka na kiselost kore drveća u gradovima Zagrebu i Sisku. Objavio je i veći broj florističkih priloga o novim ili prvim nalazima različitih adventivnih ili autohtonih biljaka u Hrvatskoj. Rezultate istraživanja objavljivao je u stranim i domaćim publikacijama Acta botanica Croatica (1957, 1962–65, 1968–73, 1978–79, 1981–84, 1986–94, 1996–99), Biološki glasnik (1957), Angewandte Pflanzensoziologie (Beč 1966), Ekologija (1967, 1972), Mitteilungen der Ostalpin-dinarischen Gesellschaft für Vegetationskunde (Beč 1967, 1978), Senjski zbornik (1967–68), Canadian Journal of Botany (Ottawa 1970), Vegetatio (Hag 1970, 1981), Berichte der Deutschen botanischen Gesellschaft (Stuttgart 1972), Acta botanica Academiae scientiarum Hungaricae (Budimpešta 1973), Acta carsologica (Ljubljana 1979), Studia geobotanica (Trst 1980, 1982), Veröffentlichungen des Geobotanischen Institutes ETH (Zürich 1981), Glasnik Republičkog zavoda za zaštitu prirode i Prirodnjačkog muzeja u Titogradu (1982), Münstersche geographische Arbeiten (1985), Bios (Solun 1989), Razprave SAZU (Ljubljana 1990), Natura Croatica (1993, 1996–98). Napisao je i veći broj prikaza knjiga u časopisima Acta botanica Croatica i Periodicum biologorum te mnogobrojne popularne članke u Prirodi. Autor je više od 250 botaničkih članaka u Općoj enciklopediji, Šumarskoj enciklopediji, Hrvatskom općem leksikonu i Hrvatskoj enciklopediji LZ. Niz je godina (1969–92) bio glavni urednik časopisa Acta botanica Croatica koji, zahvaljujući ponajprije njegovu zalaganju, zauzima ugledno mjesto među biološkim časopisima i glavni je prijenosnik botaničkih informacija iz Hrvatske u svijet. Također je član uredništava međunarodnih geobotaničkih časopisa Studia geobotanica, Braun-Blanquetia (Camerino) i Phytocoenologia (Freiburg). Suautor je prvoga udžbenika biljne ekologije u nas i autor skripata iz geobotanike i ekologije bilja.